Sumanuti poremećaj (eng. delusional disorder) je duševna bolest u kojoj su jedini i dominantni simptom zablude, odnosno deluzije (čudna uvjerenja) koje dugo traju. Postoji nekoliko vrsta zabluda. Ponekad se takvi bolesnici osjećaju proganjanim, a nekad su uvjereni da boluju od neke bolesti koja u biti ne postoji. Neki bolesnici imaju zablude o svojoj vlastitoj veličini, pa imaju osjećaj da se nalaze na nekoj važnoj poziciji ili da su poznate osobe. Zablude također mogu uključivati ljubomoru prema drugim ljudima ili jako uvjerenje da bolesnik ima neku tjelesnu manu.

Liječenje sumanutog poremećaja zahtjevno je i teško. Primjenjuju se antipsihotici, antidepresivi i stabilizatori raspoloženja, ali postoji i zanimanje za liječenje tih poremećaja psihološkim postupcima poput psihoterapije ili kognitivno-bihevioralne terapije (CBT).

Cilj ovoga Cochrane sustavnog pregleda bio je procijeniti učinkovitost svih postojećih načina liječenja sumanutog poremećaja. Godine 2012. pretražena je literatura kako bi se našli randomizirani kontrolirani pokusi na tu temu. Autori su pronašli 141 citat, ali samo je jedno ispitivanje, koje je uključilo 17 ljudi moglo biti uključeno u sustavni pregled jer je odgovaralo postavljenom istraživačkom pitanju. Ispitivanje je usporedilo djelovanje CBT s potpornom psihoterapijom za osobe sa sumanutim poremećajem. Sudionici su već uzimali lijekove te su ih nastavili uzimati tijekom provođenja pokusa. Sustavni pregled nije uključio istraživanja i pokuse koji su uključivali lijekove za sumanuti poremećaj.

Uključena studija sadržavala je ograničene informacije. Nisu se mogli postaviti nikakvi čvrsti zaključci i nije bilo dokaza o poboljšanju ponašanja ili duševnog zdravlja pacijenata. Više ljudi je ranije napustilo istraživanje, a broj ispitanika je bio premali pa ukupna razlika između skupina nije bila dovoljna da se zaključi koji je postupak liječenja učinkovitiji. Pozitivan utjecaj CBT poboljšao je samopouzdanje ispitanika. Spoznaje su ograničene niskom kvantitetom i kvalitetom podataka i rezultati nisu povezani sa svakodnevnim funkcioniranjem i socijalizacijom pacijenata.

Trenutno postoji manjak visoko kvalitetnih informacija i informacija utemeljenih na dokazima, da bi se u liječenju sumanutog poremećaja mogla preporučiti ijedna vrsta liječenja. Dok se takav dokaz ne dobije istraživanjima, za liječenje paranoidnog poremećaja koristiti će se načini liječenja koji se rabe za druge psihološke poremećaje i mentalne probleme.

U ovom je području medicine potrebno provesti više visokokvalitetnih istraživanja. Istraživanja se mogu poboljšati provođenjem specifičnih istraživanja u koja će biti uključeni pacijenti sa sumanutim poremećajem.

Sažetak napisao: Ben Gray, McPin Foundation http://mcpin.org/.