Dosadašnje spoznaje

"Prijelaz" opisuje proces planiranja i pomicanja zdravstvene skrbi iz pedijatrijske u onu za odrasle. Ako se tim procesom ne upravlja kvalitetno, adolescenti s dugoročnim zdravstvenim stanjima ponekad se mogu naći u raskoraku između skrbi, što može dovesti do pogoršanja njihovog zdravstvenog stanja.

Istraživačko pitanje

Ovaj Cochrane sustavni pregled literature je ocijenio učinkovitost intervencija za poboljšanje promjene zdravstvene skrbi za adolescente s kroničnim stanjima i stalnim potrebama za zdravstvenom njegom, tijekom njihova prelaska s pedijatrijske na zdravstvenu skrb za odrasle.

Obilježja uključenih istraživanja

Pretražili smo literaturu objavljenu do 19. lipnja 2015. Pronašli smo četiri studije s ukupno 238 sudionika. Studije su procjenjivale četiri različite vrste obrazovnih intervencija, sve namijenjene adolescentima s različitim kliničkim stanjima. Sve su nastojale poboljšati znanje i vještine samoupravljanja kod adolescenata kao pripremu za prelazak na skrb za odrasle.

Ključni rezultati

Tri programa prijelazne skrbi su otkrila da intervencija može blago poboljšati spremnost prijelaza u mladih, što im omogućuje da se bolje samostalno brinu za svoje zdravlje i da se prilagode korištenju usluga zdravstvene skrbi za odrasle. Jedan program prijelazne skrbi koji je procjenjivao dvodnevnu radionicu za mlade sa spinom bifidom je pronašao malu ili nikakvu razliku u mjerama spremnosti za prijelaz. Programi prijelazne skrbi mogli bi neznatno poboljšati znanje mladih osoba o njihovim stanjima i prikladnoj uporabi zdravstvenih usluga. Programi pijelazne skrbi doveli su do male ili nikakve razlike u zdravstvenom stanju, kvaliteti života ili blagostanju, ili stopama prijelaza s pedijatrijske na zdravstvenu skrb za odrasle.

Kvaliteta dokaza

Iako postoji široki raspon prijelaznih programa koji se razvijaju u raznim državama, često u sklopu određenih kliničkih specijalnosti, ovim pregledom su u literaturi pronađene samo četiri male studije koje su dale dokaze niske kvalitete o obrazovnim programima namijenjenima adolescentima koji su sudjelovali, i nijednu intervencijsku studiju koja je ispitivala organizaciju skrbi (na primjer, zajedničke klinike ili koji je ključni zdravstveni radnik). Ostala ograničenja dokaza su mali broj uključenih adolescenata, ograničeni broj proučenih kliničkih stanja, kratko razdoblje praćenja (12 mjeseci ili manje), i činjenica da su samo dvije uključene studije izvijestile o primarnom ishodu (tj., kliničkim ishodima specifičnim za neko stanje). Unatoč problemima u osmišljavanju studija koje mogu ispitati te vrste intervencija, kao što su težina procjene složenih intervencija, nužni su nam bolji su potrebni kako bi se omogućio razvoj tih usluga.