Mnogi stariji ljudi se boje padova, posebice ako su već iskusili pad. Strah od padanja može imati značajan utjecaj na njihovo zdravlje i život, budući da često smanjuje njihove fizičke i društvene aktivnosti.

Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda bio je ustanoviti pomaže li tjelovježba, u obliku planirane, strukturirane i ponavljajuće fizičke aktivnosti usmjerene ka poboljšanju tjelesne kondicije, u smanjenju straha od padova. Različiti oblici tjelovježbe uključivali su ravnotežni trening, trening snage i otpora te 3D vježbe, poput plesa i Tai Chi-a. Sama primjena tjelovježbe može biti različita. Može uključivati grupne treninge koje vodi instruktor ili pojedinci mogu vježbati uz priručnike s uputama, DVDe ili kazete koje im omogućuju samostalno vježbanje bez nadzora.

Pretražena su istraživanja objavljena zaključno do srpnja 2013., koja su ispitala učinke tjelovježbe na strah od padova u ljudi koji stanuju unutar zajednica (tj, koji žive u kućama ili prebivalištima koja ne uključuju njegu ni rehabilitaciju), a koji imaju 65 godina ili više. Istraživanja su usporedila tjelovježbu s kontrolnom skupinom bez intervencije, ili nekom alternativnom intervencijom, poput edukacije.

Sažetak zaključaka

U ovaj sustavni pregled uključeno je 30 istraživanja, s ukupno 2878 sudionika dobi od 68 do 85 godina. Većina istraživanja uključila je uglavnom ženske sudionike. 12 istraživanja je uključilo sudionike sa povećanim rizikom od padova a 3 od tih su uključili sudionike koji su uz to imali strah od padova. Sva ova istraživanja su u određenoj mjeri imala rizik od pristranosti, budući da su sudionici znali u kojoj su ispitivanoj skupini. Moguće je kako je ovaj nedostatak zasljepljenosti utjecao na rezultate istraživanja.

Pronađeni su dokazi niske kvalitete u 24 studije koji kažu kako tjelovježba ima malen do srednje velik učinak na smanjenje straha od padova neposredno nakon samog vježbanja. Nije jasno razlikuje li se ovaj učinak u različitim grupama ljudi, poput onih sa visokim rizikom od padova, ili onih sa drugačijim načinom vježbanja, poput grupnih ili individualnih treninga. Također je nejasno traje li učinak vježbanja nekoliko mjeseci nakon prestanka intervencije.

Uključena su samo ona istraživanja koja su pratila strah od padova, tako da su dokazi o drugim ishodima (učestalost padova, depresija, anksioznost i tjelesna aktivnost) samo malen dio ukupnih dokaza učinka tjelovježbe na ove ishode. Međutim, dokazi prikupljeni u 9 studija uključenih u ovaj pregled pokazali su kako tjelovježba smanjuje rizik i učestalost padova, a ti se rezultati poklapaju sa Cochrane pregledom koji je istraživao učinak tjelovježbe na prevenciju padova. Dokazi o drugim ishodima bili su zanemarivi a nijedna od uključenih studija nije pratila učinak tjelovježbe na izbjegavanje aktivnosti, kao ni troškove.

Zaključak

Zaključeno je kako intervencije tjelovježbom kod starijih ljudi koji žive u zajednicama vjerojatno imaju učinak na smanjenje straha od padova neposredno nakon same intervencije, bez da povećaju rizik ili učestalost padova. Nema dovoljno dokaza traje li taj učinak tjelovježbe nakon dužeg vremena niti ima li učinka na druge ishode. Potrebna su daljnja istraživanja na tu temu.