Dosadašnje spoznaje

Atopički dermatitis (ili atopički ekcem) je kronična kožna bolest koja utječe na kvalitetu života odraslih i djece. Kortikosteroidi za lokalnu primjenu su najčešći oblik liječenja, ali uz rizik nuspojava kao što je stanjenje kože. Skupina lijekova, lokalni inhibitori kalcineurina, a to uključuje i lokalnu primjenu takrolimusa (i pimekrolimusa), također se koriste kod ovog stanja, ali njihova primjena je nova i nije izvjesna njihova učinkovitost i neškodljivost.

Istraživačko pitanje

Učinkovitost i sigurnost takrolimus masti u usporedbi s drugim oblicima liječenja kod srednje teškog i teškog atopičkog dermatitisa u djece i odraslih.

Značajke istraživanja

Nađeno je 20 studija koje su uključile 5885 ispitanika. Pretraživanje je uključilo podatke objavljene do lipnja 2015. godine. Ispitali smo procjenu liječnika o poboljšanju bolesti, procjenu bolesnika i nuspojave. Drugi ishodi su bili objektivne mjere poboljšanja, i to SCORAD (engl. SCORing Atopic Dermatitis, bodovanje težine atopičkog dermatitisa) i opseg zahvaćenosti tijela.

Ključni rezultati

Takrolimus 0,1% bolji je od lokalnih kortikosteroida niske snage za područje lica i vrata i lokalnih kortikosteroida srednje snage za tijelo i udove. Ispitali smo ocjenu liječnika o učinkovitosti 1% pimekrolimusa i 0,03% takrolimusa u većini studija. Usporedba s kortikosteroidiima srednje do visoke jakosti je pokazala graničnu prednost 0,1% takrolimusa prema procjeni samih bolesnika sustavom SCORAD bodovanja.

Objedinjeni rezultati dviju studija su pokazali da je 0,03% takrolimus podvostručio izgled poboljšanja prema procjeni liječnika u usporedbi s blagim lokalnim kortikosteroidima. Druga studija je pokazala da je 0,03% takrolimus bolji od 1% pimekrolimusa za isti ishod, ali nije nađena razlika za promjene na koži. Usporedba sa srednje jakim do jakim kortikosteroidima nije pokazala značajnu razliku, ali je ipak u dvije studije razlika rezultata bila u blagu korist liječenja kortikosteroidima.

Pečenje i svrbež su bili češći kod primjene takrolimusa nego kortikosteroida, ali nije bilo razlike za kožne infekcije. Simptomi su bili blagi i prolazni. Usporedba pimekrolimusa i takrolimusa je pokazala podjenaku učestalost nuspojava, ali su lokalne nuspojave bile češće kod liječenja takrolimusom. Za takrolimus je također nađeno dulje trajanje lokalnih simptoma od 30 min do 12 h, a kod primjene pimekrolimusa su simptomi trajali kraće od 30 min.

Ozbiljne nuspojave su bile rijetke, a javljale su se uz primjenu takrolimusa i kortikosteroida, te smatrale nezavisnima od liječenja. U niti jednoj studiji nije zabilježen slučaj pojave limfoma (zloćudna bolest limfnih čvorova). Slučajevi su zabilježeni retrospektivno, ali povezanost s lijekovima nije potvrđena.

Upijanje lijeka kroz kožu u krvotok rijetko je zabilježeno i to samo u niskim koncentracijama koje su se s vremenom smanjivale. Samo u teškim slučajevima oštećenja zaštitne uloge kože, primjerice kod Nehertonovog sindroma, lamelarne ihtioze (rijedak genetski poremećaj) i u nekim drugim bolestima, dokazana je sustavna apsorpcija.

Pregledom rezultata kliničkih studija, prikaza slučajeva, istraživanja u ljudi i eksperimentalnih životinja, nije nađen dokaz da lokalna primjena takrolimusa može uzrokovati stanjenje kože.

Zaključno se čini da je takrolimus mast sigurna i učinkovita za liječenje srednje teškog do teškog atopičkog dermatitisa u djece i odraslih. Potreban je oprez kod bolesnika s oštećenom kožnom zaštitom. Nije dokazan rizik stanjenja kože čak niti nakon dulje primjene. Nije nađen dokaz povezanosti sa zloćudnim stanjima uz lokalnu primjenu takrolimusa. Troškovi liječenja nisu procijenjeni ovim pregledom.

Kvaliteta dokaza

Ove rezultate je bilo teško objediniti zbog razlika u dozama, razdobljima praćenja i ishodima. Nedostatak podataka je ograničio pouzdanost i snagu dokaza, te zaključke ovog pregleda treba oprezno tumačiti.