Zdravstvena skrb tijekom trudnoće (prenatalna skrb) važna je kako bi se pokušao osigurati najbolji ishod trudnoće. Rana i redovita prenatalna skrb može povećati vjerojatnost rođenja zdravog djeteta. Ipak mnoge žene počinju prenatalnu skrb kasno u trudnoći ili pak ne odlaze na sve zakazane preglede. Upravo to otežava zdravstvenim radnicima sprječavanje komplikacija tijekom trudnoće. U nastojanju da potaknu trudnice u započinjanju prenatalne skrbi rano u trudnoći i odlazak na sve zakazane termine, pojedini zdravstveni sustavi i pružatelji skrbi nude poticaje pacijenticama. Poticaj može biti novčani, kao što su npr. kuponi ili sjedalica za automobil, ili pak određene usluge.

Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda literature bio je saznati mogu li takvi poticaji biti učinkovit način za potaknuti započinjanje prenatalne skrbi rano u trudnoći i odlazak na sve zakazane prenatalne termine. Pretražili smo literaturu kako bismo pronašli istraživanja objavljena do 31. siječnja 2015. Pronašli smo ih ukupno pet, koji su uključivali 11935 trudnoća, ali samo 1893 trudnoće su pridonijele podatcima za ovaj pregled. Istraživanja su imala umjeren rizik od pristranosti. Poticaj u tim istraživanjima uključivao je novac, poklon bon, nosiljku za dijete, dekicu za dijete te poklon bon za taksi.

Pronađena istraživanja nisu sadržavala glavne mjere ishoda koje smo željeli procijeniti u ovom pregledu: prijevremeno rođenje, nedonoščad ili mrtvorođenu djecu.

Jedno istraživanje pokazalo je da će žene koje primaju poticaje češće odlaziti na prenatalne preglede tijekom trudnoće. Drugo istraživanje pokazalo je da će žene koje su primile poticaje vjerojatno primiti odgovarajuću kvalitetnu prenatalnu skrb koja se sastoji od određenih postupaka kao što su mjerenje razine šećera u krvi ili krvnog tlaka, cijepljenja i savjetovanja o dojenju i porođaju. Jedno od istraživanja je pokazalo da žene koje su primale poticaj nisu uvijek i započinjale raniju prenatalnu skrb. Prema jednom od istraživanja žene koje su primale poticaje imale su veću vjerojatnost carskog reza. Pronađena su i dva istraživanja koja su procjenjivala vjerojatnost pristupanja poslijeporođajnoj skrbi, njihovi kombinirani rezultati pokazali su da žene koje su primile poticaje nisu bile sklonije pristupanju poslijeporođajnoj skrbi. Te dvije studije imale su različite rezultate. U jednom od ta dva istraživanja, žene koje su dobivale nenovčane poticaje češće su pristupale poslijeporođajnoj skrbi u usporedbi s onim ženama koje nisu dobivale poticaj. Međutim, u drugom istraživanju, žene koje su dobivale novčani poticaj rjeđe su pristupale poslijeporođajnoj skrbi u usporedbi s onim ženama koje nisu dobivale poticaj.

Uključena istraživanja su imala umjeren rizik od pristranosti. Tri istraživanja opisuju odgovarajući postupak razvrstavanaj žena u skupine, dok preostala dva istraživanja ne opisuju postupak u detalje. U svim istraživanjima trudnice su znale jesu li u pokusnoj ili placebo skupini. U četiri od pet istraživanja, osobe koje su procjenjivale ishod također su znali je li trudnica u pokusnoj ili placebo skupini. Svih pet istraživanja objavili su sve rezultate uključujući nepotpune podatke ili broj sudionika koji su isključeni iz istraživanja. Dva istraživanja su objavili ili analizirali rezultate na način koji se razlikuje od početno planiranog, dok su preostala tri prikazala rezultate u skladu s početnim planom. Nisu pronađeni drugi izvori pristranosti. Dva od pet istraživanja, koja su uključivala većinu žena u ovom pregledu, su provedena u seoskim, slabo razvijenim, većinom latinoameričkim zajednicama Srednje Amerike. Prema tome, rezultati ovog pregleda ne mogu sa sigurnošću predvidjeti što bi se dogodilo da su slična istraživanja provedena u razvijenim zemljama koje su više etnički i ekonomski raznolike. Potrebno je napraviti dodatna visoko kvalitetna istraživanja kako bi se procijenio utjecaj poticaja trudnicama u svrhu pristupanja procesu prenatalne skrbi te korist prenatalne skrbi za zdravlje i dobrobit majke i djeteta.