Dosadašnje spoznaje

Multipla skleroza (MS) je kronična bolest koja pogađa više od 1,3 milijuna ljudi diljem svijeta. MS obilježavaju difuzna oštećenja središnjeg živčanog sustava, što dovodi do velikog broja različitih tjelesnih i kognitivnih simptoma. Jedan od najistaknutijih simptoma MS je umor. Trenutno ne postoji djelotvoran lijek za smanjenje umora kod osoba sa MS-om. Liječenje tjelovježbom može biti način da se smanji umor jer ili mijenja direktno način na koji tijelo funkcionira, npr hormonska funkcija, ili neizravno kroz poboljšanje fizičke aktivnosti i općeg zdravlja.

Značajke studija

U ovom Cochrane sustavnom pregledu analizirani su klinički pokusi koji su ispitali učinak tjelovježbe na umor kod MS-a. Pretražene su znanstvenu bazu podataka kako bi se našla klinička ispitivanja koja su usporedila skupinu pacijenata koja je vježbala i skupinu koja nije vježbala ili druge tretmane kod odraslih s MS-om. Predstavljeni su dokazi objavljeni u literaturi do listopada 2014.

Ključni rezultati

Pronađena su 45 ispitivanja koja uključuju 2250 ljudi s MS-om, a u kojima je procijenjen učinak terapije vježbom koristeći vlastite dojmove pacijenata o umoru. U statističku analizu uključeni su podatci iz 36 studija, koje su uključivale 1603 pacijenata s MS-om. Zbirna analiza tih 36 ispitivanja pokazuje da terapija tjelovježbom može biti obećavajući tretman za smanjenje umora bez popratnih štetnih učinaka. Čini se da taj rezultat osobito vrijedi za trening izdržljivosti, mješoviti treninga (npr. trening snage mišića pomiješan sa treningom izdržljivosti) ili "ostale" vrste tjelovježbe (npr. joga, tai-chi). Za procjenu sigurnosti terapije vježbom autori su zbroili broj prijavljenih relapsa MS kod osoba koje su dobivale terapiju tjelovježbe i kod osoba u grupi koja nije vježbala, i nisu pronađene značajne razlike.

Kvaliteta dokaza

Iako su ovi rezultati obećavajući, treba napomenuti da su neke metode koje su korištene u tim ispitivanjima mogle utjecati na pouzdanost rezultata. Npr., većina ispitivanja uključivala je mali broj sudionika i nije im bio cilj prvenstveno smanjiti umor (nego, primjerice, poboljšati mogućnost hodanja), pri čemu je procjena umora bila sporedna mjere. Međutim, važno je napomenuti da terapija vježbom također može biti manje izvodljiva za bolesnike s MS-om koji su jako umorni. Osim toga, bilježenje i definicija MS relapsa je bila općenito loša i nedosljedna u tim studijama. Potrebna su nam nova, visokokvalitetna istraživanja da se objasne izvodljivost, učinci i radni mehanizmi terapije vježbom. Buduće studije trebale bi koristiti jedinstvene definicije umora i zatim biti osmišljene tako da mjere umor posebno.