Ključne poruke

Videolaringoskopija može povećati uspjeh postavljanja cijevi za disanje u prvom pokušaju i može rezultirati manjim brojem pokušaja intubacije bolesne novorođenčadi, ali ne smanjuje samo vrijeme postavljanja cijevi.

Videolaringoskopija najvjerojatnije dovodi do neznatno manjeg broja ozljeda dišnog puta novorođenčeta dok se cijev za disanje postavlja.

Potrebna su bolja istraživanja kako bi shvatili ulogu videolaringoskopije u različitim područjima medicinske prakse i s obzirom na različite pružatelje skrbi koji obavljaju taj zahvat.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Od 100 novorođenčadi jednome će možda trebati postaviti cijev za disanje u usta ili na nos kako bi ih se održalo na životu kada imaju poteškoća s disanjem. Postavljanje cijevi za disanje izravnom laringoskopijom (bez upotrebe videa) može predstavljati problem u slučaju novorođenčadi jer su njihova usta i dišni putevi mali, a nemaju svi pružatelji skrbi dovoljno iskustva za obavljanje takvoga zahvata.

Što je videolaringoskopija?

Videolaringoskopija je zahvat u kojem se tijekom intubacije dišni put promatra upotrebom videa. To može učiniti postavljanje cijevi za disanje jednostavnijim i sigurnijim. Također može pomoći stažistima dok uče tu vještinu kojom se može spasiti život.

Cilj Cochraneovog sustavnog pregleda

Htjeli smo saznati povećava li videolaringoskopija uspješnost i sigurnost postavljanja cijevi za disanje u usporedbi s izravnom laringoskopijom kod beba starosti od 0 do 28 dana.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Tražili smo istraživanja koja su se bavila upotrebom videa u usporedbi s uobičajenim pristupom bez videa (izravna laringoskopija) kod postavljanja cijevi za disanje u beba. Istraživanja su mjerila trajanje postavljanja, broj pokušaja postavljanja, stopu uspjeha postavljanja u prvome pokušaju ili nuspojave.

Usporedili smo i saželi rezultate tih istraživanja te smo procijenili dokaze na temelju čimbenika kao što su korištene metoda i veličina istraživanja.

Ključni rezultati

Pronašli smo osam relevantnih istraživanja koja su obuhvatila 759 pokušaja intubacije novorođenčadi. Ta su istraživanja dala podatke o trajanju intubacije, broju pokušaja intubiranja, stopi uspješnosti intubiranja u prvome pokušaju i nuspojavama. Njihove rezultate možemo sažeti na sljedeći način:

Videolaringoskopija može povećati uspjeh postavljanja cijevi za disanje u prvome pokušaju i može rezultirati manjim brojem pokušaja. Međutim, ona ne smanjuje vrijeme potrebno za postavljanje cijevi.

Videolaringoskopija može malo ili nimalo utjecati na broj beba koje dožive epizode niskoga kisika ili sniženoga broja otkucaja srca (ili oboje) dok se cijev za disanje postavlja. Međutim, dokazi za to vrlo su niske sigurnosti. Videolaringoskopija može malo ili nimalo utjecati na najnižu razinu kisika novorođenčadi dok se cijev za disanje postavlja.

Videolaringoskopija najvjerojatnije dovodi do neznatno manjeg broja ozljeda dišnog puta novorođenčeta dok se cijev za disanje postavlja.

Nije bilo dostupnih podataka o drugim štetnim učincima postavljanja cijevi za disanje.

Koja su ograničenja ovih dokaza?

Istraživanja uključena u ovaj sustavni pregled opsegom su mala i nismo mogli procijeniti rizik od pristranosti u nekima od njih. Osim toga, rezultati su istraživanja varirali. Pružatelji skrbi koji su postavljali cijev znali su koji se tip uređaja koristio. To umanjuje našu sigurnost u rezultate ovog pregleda te bi se rezultati daljnjih istraživanja mogli razlikovati od rezultata ovog pregleda.

U nekim od uključenih istraživanja bila je opisana financijska potpora i oprema. U drugima izvori financiranja i izjava o sukobu interesa nisu bili navedeni.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključena istraživanja objavljena do studenog 2022. godine.