Istraživačko pitanje

Koja je vrijednost određivanja kalcitonina za dijagnozu medularnog raka štitnjače kod osoba s čvorom u štitnjači?

Uvod

Čvorovi u štitnjači su uobičajeni u općoj populaciji. Kod nekih osoba se pokaže da je ovaj čvor medularni karcinom štitnjače, što je rijedak tumor štitne žlijezde. Kalcitonin je jedan od hormona koje proizvodi štitnjača, ali u velikom dijelu pacijenata s medularnim karcinomom štitnjače razina kalcitonina je povećana. Stoga se može koristiti kao osjetljivi tumorski marker. U pojedinim slučajevima, tumorska proizvodnja kalcitonina može se potaknuti testom stimulacije, kako bi se preciznije napravila razlika između tumorske proizvodnje kalcitonina i drugih uzroka. Međutim, ne postoji suglasnost o tome treba li se određivanje kalcitonina rutinski koristiti u svih osoba koje imaju čvor u štitnjači. Procijenili smo dostupnu literaturu kako bismo utvrdili točnost određivanja kalcitonina kod osoba s čvorovima u štitnjači u svrhu otkrivanja medularnog karcinoma štitnjače.

Značajke istraživanja

Tražili smo dokaze u literaturi do lipnja 2018. godine i pronašli ukupno 16 istraživanja. Istraživanja su uključena ako je provedeno rutinsko određivanje kalcitonina (s ili bez stimulacijskog testa) kod svih uključenih osoba s nodularnom bolešću štitnjače.

Ključni rezultati

U analizirana istraživanja bilo je uključeno 72 638 ispitanika s nodularnom bolešću štitnjače, od kojih je 187 imalo medularni karcinom štitnjače. Naši nalazi pokazuju da su i bazalni i stimulirani testovi kalcitonina u stanju otkriti gotovo sve osobe s medularnim karcinomom štitnjače. Međutim, budući da je medularni karcinom štitnjače vrlo rijedak u osoba s čvorom u štitnjači, postoji velika vjerojatnost da su razine kalcitonina lažno pozitivne (tj. test ukazuje na bolest, dok je zapravo nema).

U praksi to znači da će na svakih 10 000 osoba s nodularnom bolešću štitnjače 23 osobe imati medularni karcinom štitnjače. Od njih, nitko neće biti previđen korištenjem bazalnog kalcitoninskog praga od 10 pg/ml, dok će 280 osoba imati lažno pozitivan rezultat testa. To može dovesti do nepotrebne operacije štitnjače s potrebom za cjeloživotnom nadomjeskom hormona štitnjače i rizikom od komplikacija. Uz korištenje stimulacije, mogućnost lažno pozitivnog rezultata testa može se smanjiti, međutim, zbog nedostatka zadovoljavajućih istraživanja to se ne može izračunati.

Pouzdanost dokaza

Pouzdanost dokaza je bitno ograničena, jer gotovo ni jedno istraživanje nije odgovarajuće izvijestilo o ishodu osoba koje su imali negativan kalcitonin test. Određeni broj pacijenata koji su imali medularni karcinom štitnjače možda nije ni prepoznat. Na dijagnostičku točnost može se znatno utjecati kada se propusti već mali broj pacijenata, jer je medularni karcinom štitnjače vrlo rijedak.

Zaključak

Na temelju dostupne literature, dokazi za rutinsko određivanje kalcitonina kod svih osoba s čvorom štitnjače su nedovoljni. Potrebne su daljnja istraživanja, uz odgovarajuće izvještavanje o osobama koje imaju negativan kalcitonin test, kako bi se utvrdila uloga kalcitonin testa za otkrivanje medularnog karcinoma štitnjače kod ljudi sa čvorovima u štitnjači.