Prema podatcima Svjetska zdravstvene organizacije bolesti srca i krvnih žila najčešći su uzrok smrti širom svijeta. Srčani udar (infarkt miokarda) može se liječiti lijekovima koji se nazivaju trombolitici (i koji otapaju ugrušak koji je začepio krvnu žilu u srcu) ili kiruškim zahvatom. Što se ranije daju trombolitici, manja je vjerojatnost da će pacijent umrijeti ili ostati trajno onesposobljen. Obično se trombolitička terapija za otapanje ugruška daje u bolnici. Međutim, ta bi se terapija mogla dati i prije dolaska u bolnicu, i mogli bi je primijeniti i zdravstveni radnici koji nisu liječnici. Takva intervencija mogla bi skratiti vrijeme do primjene terapije te smanjiti smrtnost i onesposobljenost u pacijenata koji dožive srčani udar.

Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda bio je usporediti učinak davanja trombolitičke terapije prije dolaska u bolnicu ili nakon dolaska u bolnicu na smrtnost od svih uzroka i onesposobljenost pacijenata koji dožive srčani udar. Napravljeno je opsežno pretraživanje medicinske literature kako bi se pronašla sva istraživanja koja su analizirala te ishode. Dva su autora radila neovisno kako bi se osiguralo da su pronađena sva istraživanja i iz njih izvukli svi važni podatci. Na koncu su pronađena tri istraživanja s ukupno 538 ispitanika koji su uključeni u ovaj sustavni pregled. Pronađeni su dokazi niske kvalitete koji ne daju jasan odgovor o tome je li broj ljudi koji umiru drugačiji ako se terapija daje prije bolnice u usporedbi s primjenom terapije u bolnici (3 studije). Nađeni su dokazi visoke kvalitete koji pokazuju da davanje terapije prije dolaska u bolnicu smanjuje vrijeme do primjene trombolitičke terapije za više od 30 minuta (2 studije) i općenito dokazi loše kvalitete koji pokazuju da su nuspojave poput alergijskih reakcija i krvarenja bile slične bez obzira na to je li terapija dana prije dolaska u bolnicu ili nakon dolaska u bolnicu. Glavna ograničenja pronađenih dokaza su nejasnoće vezane za potencijalne pristranosti u studijama i malen broj uključenih ispitanika

Autori sustavnog pregleda zaključuju da primjena terapije za otapanje ugruška prije dolaska u bolnicu smanjuje vrijeme potrebno da pacijent dobije trombolitičku terapiju. Uočena ograničenja u dostupnim dokazima treba pozorno razmotriti, osobito u uvjetima gdje bi bilo moguće primijeniti trombolitičku terapiju izvan bolnice. Nisu pronađena istraživanja u kojima je primjena trombolitičke terapije prije bolnice ili u bolnici istražena u siromašnijim zemljama i stoga su potrebna i dodatna istraživanja u takvim uvjetima kako bismo znali više o sigurnosti i učinkovitosti terapije.