Istraživačko pitanje

U ovom Cochrane sustavnom pregledu literature pretražili smo literaturu objavljenu do lipnja 2014. o istraživanju korisnih i štetnih učinaka visokointenzivih nasuprot niskointenzivnim programima vježbanja za osobe koje boluju od osteoartritisa kuka ili koljena.

Dosadašnje spoznaje

Osteoartirtis je dugotrajna bolest koje pogađa zglobove (obično kukove, koljena, kralježnicu i ruke). Tijekom vremena hrskavica na zglobovima se istroši. Ljudi koji boluju od osteoartritisa obično osjećaju bol, a obavljanje svakodnevnih aktivnosti kao što je hodanje može biti otežano. Programi vježbanja ili fizičke aktivnosti su terapije bez lijekova koje se obično preporučuju ljudima s osteoartritisom kuka ili koljena. Propisuju se mnoge vrste vježbi, ali nije uvijek jasno jesu li uopće učinkovite. Nekoliko različitih čimbenika može igrati ulogu u učinkovitosti načina vježbe, kao što je trajanje vježbanja, učestalost, ili razina otpora. Visokointenzivno vježbanje se može definirati kao vježbanje koje zahtijeva dodatno vrijeme (trajanje ili učestalost vježbanja) ili otpor (snagu ili trud).

Obilježja uključenih istraživanja

Pronašli smo 6 randomiziranih kontroliranih istraživanja u kojima je sudjelovalo 656 ljudi. Pet studija (620 sudionika) uključilo je ljude koji boluju od osteoartritisa koljena, a jedna studija (36 sudionika) uključila je ljude koji boluju od osteoartritisa koljena ili kuka. U studijama je sudjelovalo više žena (70%) nego muškaraca.

Ključni rezultati

Na ljestvici od 0 do 20 bodova (niži broj označava nižu jačinu boli) ljudi koji su završili visokointenzivni program vježbanja su označili jačinu boli za 0,84 boda nižu (apsolutno poboljšanje od 4%) od ljudi koji su završili niskointenzivni program vježbanja. Ljudi koji su radili niskointenzivne programe vježbanja su označili bol sa 6,6 bodova.

Na ljestvici od 0 do 68 bodova (manji broj bodova označava bolju funkciju), osobe koje su završile visokointenzivan program vježbanja ocijenile su svoju tjelesnu funkciju kao 2,65 boda nižu (apsolutno poboljšanje od 4%) u odnosu na osobe koje su završile program vježbanaj niskog intenziteta. Ljudi koji su radili niskointenzivne programe vježbanja su označili bol sa 20,4 bodova.

Na ljestvici od 0 do 200 mm (vizualno-analogna ljestvica na kojoj veći broj bodova znači bolju funkciju), osobe koje su završile program vježbanja visokog intenziteta ocijeniel su svoju kvalitetu života za 4,3 mm višom (raspon od 6,5 mm niži do 15,2 mm viši) (apsolutno poboljšanje od 2%) u odnosu na osobe koje su završile program vježbanja niskog intenziteta. Osobe koje su sudjelovale u vježbama niskog intenziteta ocijenile su svoju kvalitetu života sa 66,7 mm.

Nuspojave su se pojavile u 2% više osoba koje su sudjelovale u vježbanju visokog intenziteta (17 osoba više na 1000 ispitanika).

- 39 osoba od 1000 prijavilo je nuspojave povezane s tjelovježbom visokog intenziteta

- 22 osobe od 1000 opisale su nuspojave povezane s vježbama niskog intenziteta

Nuspojave se nisu sustavno nadzirale i nepotpuno su prikazane po skupinama. Niti jedna od uključenih studija nije prijavila ozbiljne štetne učinke.

Temeljem tih dokaza može se zaključiti da osobe s osteoartritisom koljena koje rade vježbe visokog intenziteta mogu doživjeti blago poboljšanje boli i funkcije koljena na kraju programa vježbanja (8 do 24 tjedna) u usporedbi s programom vježbanja niskog intenziteta. Nismo sigurni može li tjelovježba visokog intenziteta poboljšati kvalitetu života ili povećati broj osoba koje su doživjele nuspojave.

Kvaliteta dokaza

Kvaliteta dokaza ocijenjena je niskom za bol i funkciju te vrlo niskom za kvalitetu života. Malen broj istraživanja i uključenih ispitanika u nekim analizama umanjuje pouzdanost i preciznost tih rezultata.

Nuspojave su bile loše prikazane. Vrlo niska kvaliteta dokaza znači da nismo sigurni može li tjelovježba visokog intenziteta uzrokovati više nuspojava nego tjelovježba niskog intenziteta. Buduća istraživanja mogla bi promijeniti te rezultate.