Tko bi mogao biti zainteresiran za ovaj pregled?

- Osobe koje boluju od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) i poremećaja zlouporabe droga, njihove obitelji i prijatelje.

- Zdravstveni djelatnici koji liječe osobe s posttraumatskim stresnim poremećajem i poremećajem zlouporabe droga.

Zašto je ovaj Cochrane sustavni pregled važan?

Mnogo ljudi boluje od posttraumatskog stresnog poremećaja i poremećaja zlouporabe droga. Oba stanja mogu negativno utjecati na svakodnevno funkcioniranje. Brojne različite psihološke terapije su uspješne u liječenju posttraumatskog stresnog poremećaja i poremećaja zlouporabe droga kada se javljaju odvojeno. Međutim, posttraumatski stresni poremećaj i zlouporaba droga se često javljaju zajedno i moguće je da je teže liječiti osobe koje u isto vrijeme boluju od posttraumatskog stresnog poremećaja i zlouporabe droga. Brojne psihološke terapije su se razvile za liječenje osoba koje boluju i od posttraumatskog stresnog poremećaja i poremećaja zlouporabe droga, ali nije jasno koliko su učinkovite te terapije.

Na koja pitanja ovaj pregled želi odgovoriti?

Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda literature jesu li psihološke terapije učinkovite u liječenju osoba koje boluju od posttraumatskog stresnog poremećaja i poremećaja zlouporabe droga u usporedbi s kontrolnim stanjima i drugim psihološkim terapijama.

Koje studije su bile uključene u ovaj pregled literature?

Pretražili smo znanstvene baze podataka kako bi našli sve objavljene i neobjavljene studije o psihološkim terapijama za liječenje osoba koje boluju od posttraumatskog stresnog poremećaja i poremećaja zlouporabe droga. Uključili smo 14 studija s ukupno 1506 sudionika.

Što nam govore dokazi iz pregleda?

Dokazi su pokazali da je psihološka terapija koja se temelji na individualnoj traumi djelovala kao terapija i za poremećaj zlouporabe droga i bila učinkovitija u smanjivanju posttraumatskog stresnog poremećaja u usporedbi s uobičajenim terapijama. Rezultat je bio isti odmah nakon terapije i nakon dugoročnog praćenja. Međutim, ozbiljnost poremećaja zlouporabe droga smanjila se tek nakon dugoročnog praćenja. Više osoba odustalo je od terapije fokusirane na traumu u usporedbi s uobičajenom terapijom. Sveukupno, korisni učinci terapije koja se temelji na traumi su mali.

Našli smo malo dokaza o korisnim učincima individualne ili grupne psihološke terapije koja nije fokusirana na traumu. Za grupne terapije pokazalo se da je uzimanje droga smanjeno poslije terapije kada je sudionicima ponuđena terapija „Traženje sigurnosti“ kroz 25 grupnih terapija. Međutim, taj pozitivan efekt nije uočen tijekom kasnijeg praćenja. Broj ispitanika koji su odustali od sudjelovanja u istraživanju bio je visok u svim studijama.

Ocijenili smo kvalitetu dokaza od niske do jako niske. Ovaj pregled literature je uključio mali broj studija. Neke studije su bile slabo osmišljene i većina je bila mala. Također, postojala je velika razlika u načinu provođenja terapija i kontrolnih terapija. Moguće je da su sudionici uz terapiju fokusiranu na traumu primili i druge stabilizirajuće intervencije. Nismo našli dokaze koji idu u prilog terapijama koje su fokusirane na traumu bez terapija fokusiranih na poremećaj zlouporabe droga Moguće je da će se naši rezultati mijenjati kada postanu dostupni novi dokazi iz istraživanja više kvalitete. Zdravstveni djelatnici trebaju upotrebljavati terapije opisane u ovom pregledu s dozom opreza.