Dosadašnje spoznaje i istraživačko pitanje

Akutna bol nakon operacije je značajan problem za bolesnike podvrgnute operaciji trbuha (abdomena). Osim što je potrebno ublažiti postoperativnu bol, važno je i voditi računa da se smanje nuspojave lijekova protiv boli, osobito nuspojave opioida (lijekova nalik morfinu). Deksmedetomidin je lijek koji djeluje kao anksiolitik (ublažava tjeskobu), sedativ i analgetik. Smanjuje potrebu za uzimanjem opioida. U ovom Cochrane sustavnom pregledu analizirani su dokazi iz kliničkih pokusa u kojima je ispitana djelotvornost deksmedetomidina za smanjenje potrebe za opioidima i sprječavanje akutne boli nakon operacije na trbuhu u odraslih. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati koliko je siguran deksmedetomidin i da li je djelotvoran za sprječavanje nekih poznatih nuspojava opioida, kao što su mučnina i povraćanje, smanjena funkcija crijeva i odgođena mobilizacija (ustajanje i kretanje) nakon operacije trbuha.

Značajke istraživanja

Dokazi se temelje na literaturi objavljenoj do svibnja 2014. Uključeno je 7 studija s ukupno 492 ispitanika iz pet različitih zemalja. U analizu su uključeni podatci 422 ispitanika. Većina ispitanika bili su srednje dobi. ispitanici nisu imali gotovo nikakve druge bolesti osim bolesti koja je bila razlog za kirurški zahvat. Vrsta zahvata bila je planirana kirurška operacija na trbuhu. Tri od 7 studija uključile su jedino kirurške zahvate za debljinu. ispitanici su primili deksmedetomidin neposredno prije ili tijekom kirurškog zahvata na trbuhu. Šest studija usporedilo je deksmedetomidin s nikakvom terapijom, a jedna mala studija usporedila je deksmedetomidin s fentanilom (jaki opioid).

Pretraživanje literature ponovljeno je u svibnju 2015 i pronađeno je 9 novih studija od interesa za ovu temu, koje će se analizirati u obnovljenoj verziji ovog sustavnog pregleda. Ukupno 13 studija čeka provjeru.

Ključni rezultati i kvaliteta dokaza

Većina studija koja je usporedila deksmedetomidin s nikakvom terapijom pokazala je da deksmedetomidin smanjuje potrebu za davanjem opioida za ublažavanjem boli tijekom 24 h nakon kirurškog zahvata. Tijekom istog razdoblja nisu uočene bitne razlike u boli, osim što je u jednoj studjiji (80 ispitanika) pokazano smanjenje intenziteta boli 2 h nakon zahvata u skupini koja je primala deksmedetomidin. Kvaliteta dokaza bila je niska zbog velikih razlika među studijama i zato što su neke studije bile loše provedene. Utjecaj deksmedetomidina na postoperativnu mučninu i povraćanje nije se mogao odrediti jer rezultati nisu bili dovoljno slični između studija. Nije se mogao donijeti zaključak o funkciji crijeva, mobilizaciji i nuspojavama kao što su postoperativna sedacija, jer nisu nađeni dostatni podatci. Jedna studija s 80 ispitanika opisala je veću stopu niskog krvnog tlaka (kojeg je trebalo liječiti lijekovima) u ispitanika koji su primili višu dozu deksmedetomidina u usporedbi s nikakvom terapijom, ali za nisku dozu deksmedetomidina nije utvrđena razlika kad je napravljena usporedba sa skupinom koja nije primala nikakvu terapiju.

Za usporedbu deksmedetomidina s fentanilom nije nađeno dovoljno podataka koji bi omogućili donošenje zaključaka (samo jedna mala studija).

Zaključak

Čini se da deksmedetomidin, u usporedbi s nikakvom terapijom, smanjuje potrebu za opioidima bez pogoršanja intenziteta postoperativne boli nakon operacije na trbuhu u odraslih. Međutim, kvaliteta dokaza bila je vrlo niska jer su studije loše provedene i rezultati nisu slični među studijama. Važnost tih rezultata za pacijente također je upitna jer se utjecaj deksmedetomidina na funkciju crijeva, mobilizaciju i nuspojave nije mogao propisno utvrditi. Sedam uključenih studija bile su malene tako da bi nuspojave povezane s uporabom deksmedetomidina mogle biti veće nego što je to prikazano u ovom sustavnom pregledu. Osim toga, nije bilo moguće dobiti relevantne podatke iz nekolicine studija jer su istraživači analizirali kirurški zahvat na trbuhu zajedno s drugim vrstama kirurških zahvata.