Istraživačko pitanje

Cilj ovog Cochraneovog sustavnog pregleda bio je usporediti metode za olakšanje boli nakon abdominalne operacije. Uspoređeno je samostalno davanje lijeka protiv boli, kao što je morfij, korištenjem uređaja koji je povezan na intravensku infuziju (engl. Intravenous Patient-Controlled Analgesia, IVPCA) u odnosu na primjenu lijeka protiv boli u tkivo oko kralježnične moždine u spinalni kanal (epiduralno) koristeći samostalno davanje lijeka s programiranom pumpom (engl. Patient-Controlled Epidural Analgesia, PCEA) ili prethodno programiranom kontinuiranom pumpom (engl. Continuous Epidural Analgesia, CEA). U epiduralnoj analgeziji primjenjuju se lijekovi poput morfija, lokalnih anestetika ili oboje. Procijenjena je učinkovitost navedenih metoda u olakšavanju boli i vjerojatnosti pojave neželjenih učinaka.

Dosadašnje spoznaje

Odgovarajuće smanjenje boli je suštinski važno za dobar oporavak pacijenta nakon operacije, te poboljšava sposobnost dubokog disanja i što bržeg izlaska iz kreveta nakon operacije. Pacijenti s loše kontroliranom boli su pod povišenim rizikom od ozbiljnih komplikacija, kao što su infekcije prsnog koša i krvni ugrušci u plućima. Istovremeno, metode koje se koriste za olakšanje boli mogu dovesti do određenih nuspojava i komplikacija. Dvije najčešće korištene i najučinkovitije metode izbora za smanjenje boli su opioidi (kao što je morfij), koji se primjenjuju u infuziji svaki put kada pacijent pritisne tipku, i epiduralna analgezija prilikom koje se lijekovi primjenjuju u epiduralni prostor oko kralježničke moždine. Prethodni sustavni pregledi navode na to da epiduralna tehnika pruža bolje olakšanje boli od intravenske analgezije koju kontrolira pacijent.

Datum pretraživanja dokaza

Autori su pretražili velike baze podataka i registre istraživanja u potrazi za randomiziranim istraživanjima (vrsta istraživanja u kojoj su ispitanici dodijeljeni terapijskim skupinama nasumičnim odabirom) u kojima su uspoređivane intravenske analgezije koju kontroliraju pacijenti i epiduralne tehnike. Nadalje, autori su pretražili i citiranu literaturu navedenih istraživanja u potrazi za daljnjim istraživanjima koja bi zadovoljavala uvjete uključenja u ovaj sustavni pregled. Autori su u ovaj sustavni pregled uključili istraživanja objavljena do rujna 2017. godine.

Značajke istraživanja

Autori su u ovaj Cochraneov sustavni pregled uključili 32 istraživanja (1716 ispitanika). U uključenim istraživanjima epiduralnu analgeziju je primilo ukupno 869 ispitanika, a intravensku analgeziju je primilo njih 847. Epiduralna istraživanja su uključivala 16 istraživanja s kontinuiranom epiduralnom analgezijom (418 ispitanika) i 16 istraživanja s epiduralnom analgezijom koju kontrolira pacijent (451 ispitanik). Svi su ispitanici bili odrasle osobe koje su bile na intraabdominalnoj operaciji u bolničkim uvjetima.

Ključni rezultati

Epiduralna tehnika pruža bolje olakšanje boli od intravenske analgezije koju kontrolira pacijent. Ipak, u stanju mirovanja razlika je mala (između 5 i 9 bodova na ljestvici od 100 bodova), te postoji mogućnost da neće biti važna pacijentima. Prilikom kretanja razlika je bila veća i mogla bi biti važna. Međutim, postojala je veća vjerojatnost za neuspješno postavljanje epiduralnog katetera, kao i za epizode niskog krvnog tlaka koje su zahtijevale liječenje, te pojavnost svrbeža prilikom primjene epiduralnog pristupa. Stopa smrtnosti u uključenim istraživanjima bila je toliko niska da nije bilo moguće zaključiti koja metoda ima veći rizik od smrtnog ishoda.

Kvaliteta dokaza

U ovom radu sveukupna metodološka kvaliteta uključenih istraživanja procijenjena je kao srednja ili niska, djelomično zbog manjka bilo kakvog prikrivanja korištenih tehnika od ispitanika i ispitivača u većini istraživanja, a djelomično zbog malog uzorka, stoga rezultati nisu bili precizni.

Zaključak

Postoji mala dodatna korist u olakšanju boli prilikom korištenja epiduralne tehnike. Relativno mala prednost treba biti uravnotežena s mogućim rizicima prilikom umetanja epiduralnog katetera, osobito neuspješnog postavljanja katetera na točno mjesto za dobivanje dobre analgezije i smanjivanje rizika od pojave niskog krvnog tlaka, te svrbeža koji zahtijevaju liječenje.