Istraživačko pitanje

Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda je bila usporedba različitih kirurških tehnika za liječenje Gravesove bolesti. Cilj je bio utvrditi je li kirurško odstranjivanje cijele štitne žlijezde (potpuna tireoidektomija) bolje od odstranjivanja dijela štitne žlijezde (parcijalna tireoidektomija) za kontrolu povećane aktivnosti štitnjače (hipertireoza) i simptoma oka povezanih s Gravesovom bolesti.

Dosadašnje spoznaje

Gravesova bolest je često stanje koje utječe na štitnu žlijezdu, koja ima važnu ulogu u reguliranju metabolizma. U Gravesovoj bolesti imunološki sustav ljudskog tijela napada štitnu žlijezdu i time otežava njen rad. Ako se ne liječi kroz dulje vrijeme, ta pretjerana aktivnost može dovesti do povećanja rizika od srčanog udara. Gravesova bolest također uzrokuje i protruziju (ispupčenje) oka i može ograničiti pokretljivost oka (Gravesova oftalmopatija). Gravesova bolest se najčešće regulira pomoću lijekova, ali ponekad se liječi i zračenjem ili kirurškim zahvatom. S obzirom da ishodi operacije i kvalitete života izgledaju obećavajuće, u zadnjih nekoliko godina došlo je do povećanja interesa u kirurgiji za Gravesovu bolest i druge poremećaje štitnjače. Međutim, postoje polemike oko toga koja je kirurška tehnika najbolja. Potpuna tireoidektomija, u usporedbi s parcijalnom tireoidektomijom, može dugoročno pružiti bolju kontrolu bolesti, ali nosi i veći rizik od postoperativnih komplikacija poput oštećenja tzv. povratnog grkljanskog živca (koje bi uzrokovalo disfunkciju glasnica).

Obilježja studija

Pronađeno je 5 randomiziranih kliničkih studija koje su bile relevantne za postavljeno istraživačko pitanje tj. koje su uspoređivale različite kirurške tehnike tireoidektomije. U navedena istraživanja je bilo ukupno uključeno 886 ispitanika, koji su praćeni između šest mjeseci i šest godina. Sva istraživanja su provedena u sveučilišnim bolnicama ili kliničkim centrima za bolesti štitnjače, a uključene države su bile Njemačka, Švedska, Poljska i Tajvan. Nijedno istraživanje nije provedeno izvan bolnice.

Ključni rezultati

Potpuna tireoidektomija će vjerojatno pružiti bolju kontrolu hipertireoze u usporedbi s parcijalnom tireoidektomijom (nakon potpune tireoidektomije hipertireoza će se ponovno pojaviti kod 8 ili 9 od ukupno 1000 ljudi, dok će se nakon parcijalne tireoidektomije isto dogoditi kod 55 do 67 od ukupno 1000 ljudi). Postoje neki dokazi koji sugeriraju da je trajno niska koncentracija kalcija u krvi (hipoparatireoza) vjerojatnija nakon potpune tireoidektomije (nakon potpune tireoidektomije 59 od 1000 ljudi je razvilo hipoparatireozu, dok je isto stanje nakon parcijalne tireoidektomije razvilo 14 od 1000 ljudi). Simptomi oka i trajno oštećenje povratnog grkljanskog živca nisu pokazali povezanost s odabirom kirurške tehnike. U uključenim istraživanjima, smrti ispitanika su bile rijetke. Nijedno istraživanje nije ocijenilo kvalitetu života nakon kirurškog zahvata ili socioekonomske utjecaje (poput izostanka s posla).

Kvaliteta dokaza

Istraživanja uključena u ovaj sustavni pregled nisu sadržavala visoko kvalitetne dokaze. Uočeno je nekoliko rizika od pristranosti (engl. bias), poput objektivnih mjera ishoda bez poznavanja intervencijske grupe (potpuna ili parcijalna tireoidektomija) kojoj pripada pojedini ispitanik i poteškoća u utvrđivanju jesu li svi planirani ishodi u istraživanjima zaista i prikazani u objavljenim radovima o ovim istraživanjima. Također, stope ishoda su često bile niske (mali broj zabilježenih događaja), zbog čega je procjena razlika između kirurških tehnika neprecizna. Na koncu, sve tireoidektomije su radili iskusni kirurzi, stoga je nepoznato bi li opisani rezultati bili isti u drugačijim uvjetima.

Aktualnost podataka

Ovaj prikaz literature sadrži podatke iz studija objavljenih do 22. lipnja 2015. godine.