Dosadašnje spoznaje i cilj istraživanja

Prijelomi donjeg dijela bedrene kosti (distalni femur) su vrlo bolne ozljede koje otežavaju život. Otežana pokretljivost kao posljedica ovih prijeloma važan su uzrok invaliditeta. Ti prijelomi se mogu dogoditi u osoba s umjetnim koljenom, a što je osobito teško za liječiti.

Postoje različiti pristupi liječenju tih prijeloma. Povijesno je prijelom donjeg dijela bedrene kosti liječen dugotrajnim ležanjem uz povlačenje noge utezima radi postizanja ravnog položaja ulomaka (trakcija). Suvremeniji pristup uključuje kirurško učvršćivanje (fiksacija) ulomaka. Kirurška fiksacija uključuje uporabu pločica i vijaka ili šipki (čavla) za pričvršćivanje ulomaka za vrijeme cijeljenja kosti. Tehnologija tih implantata je danas postala toliko napredna da sad omogućuje njihovo međusobno učvršćivanje i povezivanje. Unatoč tim napretcima, još uvijek se raspravlja o tome koja je najbolja metoda liječenja tih prijeloma.

U ovom Cochrane sustavnom pregledu su istraženi rezultati različitih pristupa liječenja, prvenstveno na funkciju, kod prijeloma donjeg dijela bedrene kosti u odraslih.

Ključni rezultati i kvaliteta dokaza

Pretražena je znanstvena literatura zaključno do rujna 2014. i nađeno je 7 relevantnih studija koje su uključile 444 ispitanika s tim prijelomima. U jednoj studiji je uspoređeno kirurško liječenje s neinvazivnim, a u ostalih 6 studija su ispitivani različiti kirurški implantati (pomagala za učvršćivanje koštanih ulomaka). Sve studije su bile male i osmišljene na način koji može umanjiti njihovu vjerodostojnost. Većina studija nije prikazala dojmove pacijenata o ishodu na funkciju. Kvaliteta dokaza je bila vrlo niska i pouzdanost je stoga neizvjesna.

Ključni rezultati

U studiji usporedbe kirurške fiksacije i neinvazivnog liječenja (trakcija i nošenje ortoze) nije bilo razlike ishoda u smislu potrebe za ponovljenim zahvatom/liječenjem i cijeljenjem prijeloma. Međutim u skupini koja je liječena trakcijom zabilježeno je više komplikacija kao što su dekubitusi uslijed produžene nepokretljivosti (imobilizacije), a ta skupina je osim toga boravila u bolnici oko mjesec dana dulje.

Pet studija je usporedilo rezultate jedne vrste čavla i tri vrste pločica za fiksaciju. Jedna studija je ispitivala pločice koje se međusobno učvršćuju sa standardnima. Rezultati četiri usporedbe nisu potvrdili prednost niti jednog od kirurških pristupa u smislu korištenog implantata, uključujući potrebe za reoperacijom uslijed komplikacija upale ili izostanka cijeljenja.

Zaključak

Ovim Cochrane sustavnim pregledom utvrđen je manjak dokaza koji bi se mogli primijeniti u trenutačnoj kliničkoj praksi. Potrebna su daljnja istraživanja radi usporedbe kirurških oblika liječenja kod bolesnika s prijelomima donjeg dijela bedrene kosti.