Istraživačko pitanje
Je li minimalno invazivna paratireoidektomija bolja kirurška metoda u usporedbi s klasičnom obostranom (bilateralnom) eksploracijom vrata u osoba sa sporadičnim primarnim hiperparatireoidizmom?
Uvod
Primarni hiperparatireoidizam je stanje u kojem može doći do povećanja jedne ili više od četiriju paratireoidnih žlijezda (žlijezde veličine zrna graška smještene iza štitne žlijezde ili u njoj) i lučenja viška paratireoidnog hormona koji upravlja metabolizmom kalcija i kosti. Povećano lučenje paratireoidnog hormona dovodi do povišenih razina kalcija u krvi uslijed pojačane apsorpcije kalcija iz kostiju, rezultirajući povećanim rizikom za osteoporozu (oslabljene kosti) i bubrežne kamence. Izraz „primarni“ znači da je uzrok poremećaja u samim paratireoidnim žlijezdama, najčešće uslijed dobroćudnog prekomjernog rasta paratireoidnih stanica. Većina, ali ne sve osobe s primarnim hiperparatireoidizmom nemaju simptome. Kirurški zahvat kojim se uklanja oboljela paratireoidna žlijezda ili žlijezde (zvan paratireoidektomija) je metoda izbora za osobe koje razviju simptome, to jest prijelome kostiju i bubrežne kamence. Minimalno invazivna paratireoidektomija je kraći i jednostavniji zahvat pri kojem se slikovnim metodama identificira oboljele žlijezde, s potencijalno nižim rizikom komplikacija nego pri obostranoj eksploraciji vrata (u kojoj se obje strane vrata pretražuju kako bi se identificiralo oboljele žlijezde).
Značajke istraživanja
Pronađeno je pet randomiziranih kontroliranih istraživanja (klinička istraživanja u kojima su ispitanici nasumično dodijeljeni jednoj od dviju ili više pokusnih skupina) s ukupno 266 odraslih ispitanika s primarnim hiperparatireoidizmom, koji su liječeni jednom od dvije kirurške metode (136 ispitanika minimalno invazivnom paratireoidektomijom i 130 obostranom eksploracijom vrata). Jedno je istraživanje pratilo ispitanike kroz najviše pet godina, dok je vrijeme praćenja u ostalima iznosilo jednu godinu.
Ključni rezultati
Unutar šest mjeseci od operacije, uspješan zahvat, definiran kao normalna razina kalcija u krvi nakon operacije, ostvaren je u 97% ispitanika iz skupine podvrgnute minimalno invazivnoj paratireoidektomiji, u usporedbi sa 99% ispitanika podvrgnutih bilateralnoj eksploraciji vrata. Pet godina nakon zahvata udjeli su bili 90% u skupini podvrgnutoj minimalno invazivnoj paratireoidektomiji, odnosno 95% u skupini podvrgnutoj bilateralnoj eksploraciji vrata. Otprilike 17% ispitanika iz skupine podvrgnute minimalno invazivnoj paratireoidektomiji prijavilo je neželjene događaje oko vremena operacije, u usporedbi sa 34% ispitanika iz skupine podvrgnute bilateralnoj eksploraciji vrata. Uglavnom se radilo o simptomima niske razine kalcija u krvi (poput utrnulosti, trnaca i grčeva) koji su se javili u 14% ispitanika iz skupine podvrgnute minimalno invazivnoj paratireoidektomiji i 27% iz skupine podvrgnute bilateralnoj eksploraciji vrata. Pet od 133 (4%) ispitanika iz skupine podvrgnute minimalno invazivnoj paratireoidektomiji pretrpjelo je paralizu glasnica, u usporedbi s dva od 128 (2%) ispitanika iz skupine podvrgnute bilateralnoj eksploraciji vrata. Ostali neželjeni događaji uključivali su krvarenje, vrućicu i infekcije, a javljali su se podjednako često u obje skupine. Učinak na smrtnost od bilo kojeg uzroka nije bio izričito naveden. Nije bilo jasnih razlika između kvalitete života povezane sa zdravljem među skupinama u dva istraživanja. Utvrđena je moguća dobrobit liječenja minimalno invazivnom paratireoidektomijom naspram bilateralne eksploracije po pitanju zadovoljstva kozmetičkim ishodom. Trajanje zahvata bilo je 18 minuta kraće kod minimalno invazivne tehnike, u usporedbi s bilateralnom eksploracijom vrata. Četiri su istraživanja izvijestila o prelasku s minimalno invazivne paratireoidektomije na bilateralnu eksploraciju vrata u toku operacije, pri čemu je 24/115 (21%) ispitanika podvrgnuto opsežnijem zahvatu.
Kvaliteta dokaza
Kvaliteta dokaza bila je niska ili vrlo niska, u prvom redu zbog malog broja istraživanja i ispitanika.
U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 21. listopada 2019. godine.
Hrvatski Cochrane. Preveo: Igor Vlašiček. Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr