Cochrane istraživači napravili su pregledni rad o utjecaju grupne terapije na život osoba s virusom humane imunodeficijencije (HIV). Pretražena je literatura dostupna do 14. ožujka 2016. Uključeno je 16 istraživanja prezentiranih u 19 članaka koji su uključivali 2520 odraslih osoba zaraženih HIV-om. Uključena istraživanja provedena su u SAD-u (12 istraživanja), Kanadi (jedno istraživanje), Švicarskoj (jedno istraživanje), Ugandi (jedno istraživanje) i Južnoj Africi (jedno istraživanje) te su objavljena između 1996. i 2016. godine. Deset istraživanja uključivala su muškarce i žene, četiri istraživanja uključivala su homoseksualne muškarce, a dva istraživanja uključivala su samo žene.

Što je to grupna terapija i na koji način može pomoći osobama s HIV-om?

Grupna terapija ima cilj poboljšati dobrobit pojedinaca nudeći psihoterapiju unutar grupe što može potaknuti razvoj podrške od strane drugih sudionika te potaknuti razvoj društvenih mreža. Grupna terapija često, također, podrazumijeva trening tehnika opuštanja i vještina suočavanja te edukaciju o bolesti i upravljanju njom.

Virus humane imunodeficijencije (HIV) uzrokuje kroničnu, životno ugrožavajuću i često stigmatizirajuću bolest koja može utjecati na dobrobit osobe. Grupna terapija mogla bi pomoći osobama s HIV-om da se prilagode na činjenicu da su zaraženi HIV-om ili da se oporave od depresije, anksioznosti i stresa.

Rezultati pronađenih istraživanja

Grupna terapija temeljena na kognitivno-bihevioralnoj terapiji može imati mali utjecaj na mjere depresije te ovaj utjecaj može trajati do 15 mjeseci nakon sudjelovanja u grupnoj terapiji (dokaz niske pouzdanosti). Ovaj utjecaj pojavio se u skupinama koje nisu bile depresivne prema kliničkom sustavu ocjenjivanja prije početka terapije. Istraživanja, također, pokazuju da može postojati mali ili nikakav utjecaj na mjere anksioznosti, stresa i suočavanja (dokaz niske pouzdanosti).

Grupne intervencije temeljene na pristupu tzv. usredotočene svjesnosti (engl. mindfulness) istražene su dvama manjim istraživanjima te nisu pokazale utjecaj na mjere depresije, anksioznosti i stresa (sve navedeno su dokazi niske pouzdanosti). Niti jedna intervencija temeljena na mindfulness pristupu koja je uključena u istraživanja nije imala nikakvu valjanu mjeru suočavanja.

Zaključno, Cochrane sustavni pregled sugerira da postojeće intervencije imaju mali ili nikakav utjecaj na povećanje psihološke prilagođenosti životu s HIV-om. Potrebno je više istraživanja dobre kvalitete kako bi se informirala dobra praksa i dokazi.