Istraživačko pitanje

Istraživala se učinkovitost i sigurnost TES-a za liječenje zatvora stolice u djece.

Dosadašnje spoznaje

Zatvor stolice u djetinjstvu je učestali poremećaj s ozbiljnim zdravstvenim, ekonomskim i emotivnim poteškoćama. Trenutno, većina terapijskih mogućnosti uključuje korištenje laksativa i promjene prehrane. Niti jedan korišteni lijek nije dosljedno koristan te postoji zabrinutost glede nuspojava i ovisnosti, naročito nakon dugotrajne upotrebe laksativa. TES je nova terapija koja ne uključuje primjenu lijekova (nefarmakološka terapija), a koja uključuje postavljanje elektroda na trbuh pacijenta koje proizvode male električne valove (interferentna struja) kroz čitavi zid trbuha u dovoljnoj dozi koja neće prouzročiti štetne posljedice, a potaknuti će pokretanje crijeva (crijevni motilitet).

Datum pretraživanja literature

Uključeni su dokazi objavljeni do srpnja 2015.

Obilježja uključenih istraživanja

Uključena je jedna studija s 11 izvješća koja su bila usredotočena na rezultate za različite ishode. U istraživanje su bila uključena 46 sudionika starosti 8 do 18 godina iz klinike tercijarne bolnice u Melbourneu, Australija kojima je bio dijagnosticiran dugotrajni zatvor stolice putem simptoma i/ili rentgen slika. Studija je podijelila sudionike u dvije skupine - skupina koja je primala TES terapiju putem elektroda postavljenim na abdomen s uključenom strujom i druga skupina gdje su postavljene elektrode na abdomen, ali bez uvođenja električne struje. Sudionici su praćeni do 4 godine, no u ovoj studiji su bili dostupni samo ishodi liječenja nakon 2 mjeseca.

Izvori financiranja

Studiju su financirale australske neprofitne istraživačke agencije.

Ključni rezultati

Nije bilo dovoljno podataka o određenim aspektima metodologija korištenim u izvješćima, iako je jasno da su fizioterapeuti znali pripadaju li sudionici TES ili skupini koja je primala lažnu terapiju. Stoga, taj podatak je mogao utjecati na način primjenjivanja prave i lažne terapije kao i na prijavljivanje ishoda liječenja (simptomi zatvora, pražnjenja stolice i kvalitete života) od strance fizioterapeuta, pacijenata i skrbitelja. Zbog toga ne možemo biti sigurni u kvalitetu metodologije te studije.

Zbog niske kvalitete dokaza ne može se odrediti učinak TES naspram lažne stimulacije. Sveukupno, nije bilo statistički značajne razlike između TES i lažne stimulacije u broju djece kod koje je došlo do potpunog spontanoga crijevnog motiliteta, poboljšanja crijevnog motiliteta (utvrđeno rentgenom uz pomoć posebnog kontrasta), poboljšanja simptoma koji se tiču pražnjenja stolice i kvalitete života. Također nije bilo statistički značajne razlike u prosječnom poboljšanju kvalitete života između dvije skupine koji su ocijenili kako djeca tako i roditelji. Jedina razlika je bila u srednjoj brzini prolaska radioaktivnog materijala kroz crijeva; kod djece u TES skupini radioaktivna tvar je prošla veću udaljenost nego u skupini koja je primala lažnu stimulaciju. No, nejasno je da li je razlika u proputovanoj radioaktivnoj tvari imala utjecaj na čin pražnjenja stolice ili na simptome vezane za zatvor. Niti jedna nuspojava nije navedena u studiji.

Kvaliteta dokaza

Zaključno, ta studija je imala mali broj pacijenata i postoji zabrinutost za metodologiju te je stoga kvaliteta dokaza niska za sve mjerene ishode.

Zaključci autora

Rezultati mjerenih ishoda u ovoj studiji su nesigurni. Stoga se ne mogu donijeti zaključci za učinkovitost i nuspojave upotrebe TES terapije u djece s dugotrajnim zatvorom stolice. Potrebne su dodatne studije koje će ispitivati upotrebu TES u djece sa zatvorom stolice. Predlaže se da buduće studije bolje prikažu dokumentaciju vezanu za korištenu metodologiju i da uključe ishode koje su važni za pacijente kao što su spontane ili potpune kretnje crijeva, utjecaj na simptome vezane za zatvor stolice skupa s procjenama kvalitete života.