Istraživačko pitanje

Koja vrsta lijekova je učinkovitija i sigurnija za povećanje sposobnosti ljudi s moždanim udarom u prepoznavanju njihova oduzetog uda nakon moždanog udara, i kakve smjernice se temeljem dokaza iz istraživanja mogu dati liječnicima za primjenu u njihovoj kliničkoj praksi?

Dosadašnje spoznaje

Jednostrano prostorno zanemarivanje (JPZ, teškoća u prepoznavanju lijeve ili desne strane tijela i prostora) povezuje se s nedostatnom samostalnošću i dugim boravkom u bolnicama i rehabilitacijskim centrima. Sve to u ljudi s moždanim udarom povećava rizik od pada te polutrajnog ili trajnog korištenja invalidskih kolica, a može jako smanjiti kvalitetu njihova života. Nadalje, to stanje smanjuje i sposobnost povratka na posao. Lijekovi za JPZ, kao što su dopamin i noradrenergični agonisti (lijekovi koji pospješuju djelovanje drugih tvari) ili prokolinergične terapije mogli bi pozitivno djelovati u smislu povećanja samostalnosti ljudi nakon moždanog udara. Ovaj Cochrane sustavni pregled za cilj ima odgovoriti na to pitanje.

Značajke istraživanja

Istraživanja su provedena na odraslima, starijim od 18 godina, bez obzira na spol i nacionalnost, s JPZ-om nakon dijagnoze moždanog udara. Provedena su mjerenja kliničkim ispitivanjem ili radiološkim pretragama CT-om (kompjutorizirana tomografija) ili MR-om (magnetnom rezonancijom), bez obzira na to jesu li pacijenti bili procijenjeni bilo kojim pisanim testom. Uključeni su svi ljudi s dijagnosticiranom bilo kojom vrstom moždanog udara (ishemijskom ili hemoragičnom), od vremena akutne faze (prvih 24 do 72 sata nakon udara) do jedne godine poslije udara.

Ključni rezultati

Pronađene su dvije studije koje su objavljene do travnja 2015. godine, a uključile su 30 sudionika. Nije pouzdano dokazano jesu li usporedbe različitih lijekova (rivastigmin, transdermalni nikotin) pokazale važan učinak na (1) mogućnost prepoznavanja svojega oduzetoga uda, i (2) samostalnost u svakodnevnim životnim aktivnostima nakon moždanog udara. Naime, rezultati nisu bili precizni i uključivali su studije koje nisu prikazale podatke o većini ranije definiranih ishoda (npr. padovi, ravnoteža, depresija ili anksioznost, umor nakon udara, kvaliteta života).

Kvaliteta dokaza

Kvaliteta dokaza je procijenjena umjerenom. Očita je mala veličina uzorka i metodološka ograničenja (sudionici su bili podijeljeni uzastopnim razvrstavanjem u jednoj studiji) te se ne mogu izvući zaključci o učinkovitosti lijekova u liječenju JPZ-a nakon udara.

Zaključci i buduća istraživanja

Kvaliteta dokaza dobivenih iz dostupnih randomiziranih kontroliranih kliničkih pokusa vrlo je niska. Učinkovitost i sigurnost lijekova za liječenje JPZ nakon udara stoga nisu pouzdano utvrđene. Za procjenu učinkovitosti toga načina liječenja potrebni su dodatni, veliki randomizirani kontrolirani klinički pokusi.