Zašto je ovaj Cochrane sustavni pregled literature važan?

Mnogi ljudi pate od napadaja panike. Panični se napadaji mogu pojaviti sami ili u kombinaciji s agorafobijom. Agorafobija je skup strahova u svezi s javnim mjestima, otvorenim prostorom i mnoštvom ljudi te je povezana s razmišljanjima da na takvom mjestu nakon iznenadnog onesposobljenja osoba ne bi bila u stanju pobjeći ili potražiti pomoć Ljudi s paničnim poremećajima doživljavaju panične napadaje koji se opetovano javljaju. Tijekom napadaja ljudi osjećaju nagli nastup intenzivnog straha uz tjelesne simptome kao što su lupanje srca, bolovi u prsima, znojenje, drhtanje, vrtoglavica, rumenilo lica, nelagoda u trbuhu, nesvjestica i nedostatak daha. Ljudi s agorafobijom imaju intenzivni strah da će se napadaj razviti u situacijama gdje bi bijeg mogao biti težak ili sramotan. Taj strah često dovodi do izbjegavanja takvih situacija.

Postoje mnoge različite vrste terapija razgovorom koje se koriste u liječenju napadaja panike sa ili bez agorafobije. Međutim, nije jasno ima li koja od terapija prednost nad drugima u liječenju. U ovome Cochrane sustavnom pregledu analizirana je djelotvornost različitih vrsta terapija razgovorom.

Koga bi mogao zanimati ovaj pregled literature?

Osobe s paničnim napadajima sa ili bez agorafobije.

Prijatelje i obitelj osoba s tim poremećajima.

Liječnike obiteljske medicine, psihijatre i psihologe.

Stručnjake koji rade u ustanovama za mentalno zdravlje odraslih.

Na koje pitanje ovaj pregled literature želi dati odgovor?

Je li koja od uključenih terapija učinkovitija ili bolje podnošljiva od ostalih, za brzo smanjenje paničnih/agorafobičnih simptoma?

Mogu li uključene terapije jamčiti bolje rezultate godinu dana od njihovog završetka?

Koje su studije uključene u ovaj pregled?

Pretraživali smo medicinske baze podataka objavljene do 16. ožujka 2015.-te kako bismo pronašli sve studije (randomizirana kontrolirana ispitivanja) koje su ispitale terapije govorom za liječenje paničnih napadaja sa ili bez agorafobije. Kako bi bile uključene u pregled studije su morale uključivati ljude s jasnom dijagnozom paničnog napadaja sa ili bez agorafobije.

Uključili smo 60 studija u ovom pregledu literature. Podatci iz 54 uključene studije (3021 ispitanik) su se mogli koristiti za brojčane (statističke) analize. Autori pregleda su ocijenili ukupnu kvalitetu studija niskom ili vrlo niskom.

Što nam govore dokazi iz pregleda?

Rezultati sustavnog pregleda literature ukazuju na to da su terapije govorom učinkovitije u usporedbi s nikakvim terapijama. Nije bilo jakih dokaza koji bi podržali jednu terapiju razgovorom nad drugima za liječenje paničnog poremećaja sa ili bez agorafobije u odraslih. Međutim, postoji dokaz slabe kvalitete koji daje prednost kongnitivno-bihevioralnoj terapiji, psihodinamskoj terapiji i potpornoj (suportivnoj) psihoterapiji naspram ostalih terapija govorom za kratkotrajnu remisiju i smanjenje simptoma. Zaključke vezane uz suportivnu psihoterapijubi bi trebalo tumačiti s oprezom zbog malog broja dostupnih dokaza vezanih uz ovu terapiju. S druge strane, osim dokaza vezanih uz učinkovitost, psihodinamska terapija se također pokazala dobrom u pogledu podnošenja (tolerancije) terapije. Broj ljudi koji su odustali od terapije bio je pokazatelj koliko dobro osoba podnosi terapiju razgovorom. Otkrili smo da je manje ljudi odustalo od psihodinamske terapije i KBT trećeg vala (vrsta KBT), što daje naslutiti da ljudi bolje toleriraju ove terapije od drugih.

Što bi dalje trebalo učiniti?

Potrebno je provesti više visoko kvalitetnih istraživanja kako bi se u potpunosti mogle usporediti učinkovitosti različitih terapija ragovorom. Osobito je nužno više novih studija koje uspoređuju kognitivno bihevioralnu terapiiju, psihodinamsku terapiju i suportivnu psihoterapiju kod liječenja paničnog poremećaja sa ili bez agorafobije.