Istraživačko pitanje

Ovaj Cochrane sustavni pregled analizirao je učinke potkožnih brzodjelujućih analoga inzulina u usporedbi sa standardnom intravenskom infuzijom običnog inzulina u liječenju dijabetičke ketoacidoze.

Dosadašnje spoznaje

Brzodjelujući analozi inzulina (tvornički inzulini poput lispro, aspart ili glulisine inzulina) djeluju brže od prirodnog ljudskog inzulina. Kod životno ugroženih pacijenata u dijabetičkoj komi uzrokovanoj nekontroliranom šećernom bolešću, koja se još naziva i dijabetička ketoacidoza, brza intravenska primjena inzulina je standardna terapija. Brzodjelujući analozi inzulina primijenjeni potkožno, djeluju brže nego obični inzulin. Potreba za kontinuiranom intravenskom infuzijom i postupci koji najčešće zahtijevaju smještaj na jedinici intenzivnog liječenja mogli bi se izbjeći. To znači da bi se potkožno primijenjeni brzodjelujući analozi inzulina za dijabetičku ketoacidozu mogli primjeniti u hitnim prijemima i ordinacijama obiteljske medicine.

Obilježja studije

Pronađeno je 5 randomiziranih kontroliranih ispitivanja (kliničke studije gdje su ljudi raspoređeni nasumično u jednu, dvije ili više ispitivanih skupina) koje su uključivale 201 ispitanika. Većina studija nije prikazala podatke o vrsti dijabetesa. Mlađi dijabetičari i djeca nisu bili dovoljno zastupljeni u uključenim studijama (samo jedna studija). Ispitanici u 4 ispitivanja liječeni su inzulinom lispro, a u jednom ispitivanju s 45 ispitanika inzulinom aspart. Prosječni boravak u bolnici trajao je od 2 do 7 dana. Autori studije definirali su dijabetičku ketoacidozu koja je liječena analozima inzulina ili običnim inzulinom kao blagu ili umjerenu. Ovaj Cochrane sustavni pregled prikazuje dokaze koji su bili dostupni do listopada 2015.

Ključni rezultati

Naši rezultati su najrelevantniji za odrasle osobe s blagom ili umjerenom dijabetičkom ketoacidozom uzrokovanom nereguliranim dijabetesom. Nijedna smrt nije zabilježena. Vrijeme za liječenje dijabetičke ketoacidoze od početka terapije nije se bitno razlikovalo između dvije sheme liječenja inzulinom (iznosilo je oko 11 sati). Hipoglikemijske (niska razina šećera u krvi) epizode bile su slične: 118 na 1000 ispitanika za intravenski primijenjen inzulin u usporedbi sa 70 na 1000 ispitanika za potkožno primijenjen inzulin lispro (bez statistički značajne razlike). Prosječna duljina boravka u bolnici također nije pokazala značajne razlike. Nijedno ispitivanje nije istraživalo druge nuspojave osim epizoda hipoglikemije niti je istraživalo zadovoljstvo pacijenata. Nijedan ozbiljniji problem vezan za dijabetičku ketoacidozu nije uočen tijekom liječenja inzulinom lispro.

Kvaliteta dokaza

Pronađeni rezultati ograničeni su pretežito slabom ili vrlo slabom kvalitetom dokaza, uglavnom zbog malog broja uključenih studija i ispitanika. Daljnja istraživanja vrlo vjerojatno će imati značajan utjecaj na rezultate nove verzije ovog sustavnog pregleda.