Dosadašnje spoznaje

Prisutnost mikroorganizama kao što su bakterije na mjestu rana nakon operacije može kod bolesnika uzrokovati infekciju kirurškog mjesta. Infekcije kirurške rane mogu uzrokovati povećanje troškova zdravstvene zaštite, kašnjenja u zacjeljivanju rana i bol. Antibiotici su lijekovi koji uništavaju bakterije i spriječiti njihovo razvijanje. Antibiotici se mogu uzimati na usta (oralni preparati), ili primijeniti izravno u venu (intravenski preparati) odnosno na kožu (topikalni preparati). Topikalni antibiotici se često primjenjuju na rane nakon operacije jer se smatra da sprječavaju infekciju kirurškog mjesta. Također se smatra da postoje prednosti u lokalnoj primjeni antibiotika u odnosu na primjenu oralnim ili intravenskim putem. Kako topikalni antibiotici djeluju samo na onom dijelu tijela na kojem se primjenjuju, manja je vjerojatnost od neželjenih učinaka koji utječu na cijelo tijelo, kao što su mučnina i proljev. Također se smatra da topikalni antibiotici smanjuju mogućnost bakterijske rezistencije (pojava kada se bakterije mijenjaju kako bi postale otporne na lijekove). Međutim topikalni antibiotici također mogu imati neželjene učinke, najčešći su alergijska reakcija na koži (kontaktni dermatitis), što može uzrokovati crvenilo, svrbež i bol na mjestu gdje se topikalni antibiotik primjenjuje.

Istraživačko pitanje

U ovom Cochrane sustavnom pregledu analizirali smo dokaze o tome koliko su učinkoviti topikalni antibiotici u sprječavanju infekcije kirurške rane, ako se primjenjuju izravno na rane nakon operacije. Fokusirali smo se na učinak topikalnih antibiotika ovisno o vrsti kirurških rana, gdje su se rubovi držali čvrsto zajedno, tako da se rana lakše liječila (postupak poznat i kao liječenje primarnom namjerom). Rubovi se tih rana mogu zajedno držati pomoću šavova, spajalica, isječaka ili ljepila.

Rezultati

U svibnju 2016. godine pretražili smo literaturu u svrhu pronalaska istraživanja koja su ispitivala uporabu topikalnih antibiotika na kirurške rane liječene primarnom namjerom. Uspjeli smo pronaći 14 istraživanja koja su uspoređivala topikalne antibiotike s postupkom bez liječenja, ili s uporabom antiseptika (tj. drugim postupcima liječenja koji se primjenjuju na kožu kako bi se spriječila bakterijska infekcija), i sa drugim topikalnim antibioticima. Osam je istraživanja uključivalo opću kirurgiju, a šest dermatološku kirurgiju (kirurgija koja se odnosi samo na područje kože). Mnoge su studije bile male, s niskom kvalitetom ili rizikom od pristranosti. Nakon što su ih sve proučili, autori su zaključili da je rizik od pojavnosti infekcije kirurškog mjesta vjerojatno smanjen uz uporabu topikalnih antibiotika koji se primjenjuju na rane nakon operacije, neovisno o tome da li su se antibiotici uspoređivali s antisepticima, ili s postupkom bez liječenja. Kako je infekcija relativno rijedak događaj nakon operacije, stvarno je smanjenje stope infekcije bilo u prosjeku 4,3% kada se primjena topikalnih antibiotika uspoređivala s antiseptikom, a 2% kada se uporaba topikalnog antibiotika uspoređivala s postupkom bez liječenja. To znači da je potrebno u prosjeku 24 bolesnika koji bi se liječili topikalnim antibioticima umjesto antisepticima, a 50 bolesnika koji bi se liječili topikalnim antibioticima umjesto postupkom bez liječenja kako bi se spriječila jedna infekcija rane. Četiri su istraživanja prikazala podatke o alergijskom kontaktnom dermatitisu, ali nije bilo dovoljno dokaza kako bi se utvrdilo da li se alergijski kontaktni dermatitis događa češće uz primjenu topikalnih antibiotika, nego uz primjenu antiseptika ili postupka bez liječenja. To se također treba uzeti u obzir prije nego se odluči primijeniti ih.

Dokazi iz ovog sažetka temelje se na literaturi objavljenoj do svibnja 2016. godine.