Istraživačko pitanje

Ima li koristi od primjene hormona trudnoće u maternicu u žena slabije plodnosti koje se podvrgavaju postupcima medicinski potpomognute oplodnje (MPO)?

Dosadašnje spoznaje

Smanjena plodnost pogađa 15% parova i podrazumijeva nemogućnost prirodnog začeća kroz 12 mjeseci otkad par ima nezaštićene spolne odnose. MPO podrazumijeva postupke obrade muških (spermija) i ženskih (jajnih stanica) spolnih stanica u laboratoriju. Svrha je te obrade stvaranje zametka (embrija) koji će se prenijeti u maternicu (embriotransfer, ET). To je važna mogućnost za parove sa smanjenom plodnošću koji žele djecu. Većina žena koja prolazi kroz postupak MPO dođe do ET faze, ali udio zametaka koji preživi je nizak još od polovice 1990-ih. Hormon trudnoće (ljudski korionski gonadotropin) otpušta zametak i ima važnu ulogu u početnim stadijima trudnoće. Davanje prirodnog ili tvorničkog hormona trudnoće u maternicu ženama sa smanjenom plodnošću koje su u postupku MPO novi je pristup. Predložen je za povećavanje preživljavanja zametka.

Obilježja studija

U ovom Cochrane sustavnom pregledu napravljeno je detaljno pretraživanje niza medicinskih baza (od njihovog osnutka do 10. svibnja 2015.). Istraživači su tražili sva randomizirana klinička ispitivanja (kliničke studije u kojima se ljudi nasumično razvrstavaju u jednu od dvije ili više liječenih skupina) koja su istraživala učinke primjene hormona trudnoće u maternicu žena sa slabijom plodnošću koje su u postupku MPO. Pretraživanje literature i kriteriji uključivanja studija nisu bili ograničeni po jeziku na kojem je studija objavljena i državi gdje je provedena. Dva autora neovisno su analizirala studije, procijenili ih, izvukli podatke i pokušali stupiti u kontakt s autorima ukoliko je nedostajalo podataka.

Pronađeno je 12 studija (4038 žena) koje su zadovoljile kriterije uključenja. Prirodni ili tvornički hormon trudnoće davao se ispitanicama u različitim dozama i različitim vremenima prije ET-a.

Ključni rezultati

Zabilježeno je povećanje stope živorođene djece u analizi nakon završetka studije. Povećanje je zabilježeno u podgrupama koje su uključivale žene kojima je ET napravljen treći dan i koje su primale 500 IJ (internacionalnih jedinica) hormona trudnoće ili više u usporedbi sa ženama kojima je ET napravljen treći dan, a nisu primale hormone trudnoće (umjerena kvaliteta dokaza iz tri studije koje su uključile 914 žena). U klinici u kojoj je stopa živorođene djece bila 25% primjena hormona trudnoće u dozi od 500 IJ ili više povezana je s povećanjem stope živorođene djece u rasponu od 33% do 46%. Nije bilo značajnog učinka na stopu živorođenih u ostalim podskupinama (npr. niže doze hormona trudnoće).

Primjena hormona trudnoće u maternicu nije utjecala na stopu pobačaja, bez obzira na stanje razvoja zametka ili dozu hormona (jako niska kvaliteta dokaza iz sedam studija koje su uključivale 3395 žena). Druge zabilježene komplikacije su ektopične trudnoće (zametak se razvija izvan maternice), heterotopične trudnoće (zametak se razvija unutar i izvan maternice), smrt zametka u maternici i trojke. Nisu zabilježeni dokazi o razlikama među skupinama, ali bilo je premalo takvih događaja da bi se mogao izvući zaključak i kvaliteta dokaza bila je jako niska.

Rezultat primjene hormona trudnoće u dozi od 500 IJ ili više za ET koji se provodi treći dan čini se obećavajući. Međutim, kad uzmemo u obzir mali ispitivani uzorak, različitu kvalitetu studija i činjenicu da su pozitivni rezultati zabilježeni samo pri dozama od 500 IJ i više, trenutni dokazi nisu dovoljni da bi se hormonska terapija uvela u stalnu upotrebu. Preporučuje se provođenje novih, velikih istraživanja u kojima će stopa živorođene djece biti glavni rezultat.

Kvaliteta dokaza

Kvaliteta dokaza je vrlo niska do umjerena.