Što je periferni živčani blok?

Živčani blok sprječava ili ublažava bol prekidajući signale boli koji putuju živcem do mozga. Uključuje ubrizgavanje lokalnog anestetika (sredstvo za umrtvljenje) oko živca tijekom ili neposredno nakon operacije. Olakšanje boli kao posljedica živčanog bloka može trajati samo nekoliko sati nakon operacije nakon čega ljudi mogu osjetiti umjerenu do jaku bol.

Što je deksametazon?

Deksametazon je steroid koji može smanjiti bol i upalni odgovor na oštećenje tkiva nakon operacije (toplina, bol, crvenilo i oteklina). U osoba koje primaju blokadu živca, deksametazon se može dati s lokalnim anestetikom oko živca (perineuralno) ili u venu (intravenski) kako bi se produljilo ublažavanje boli kao posljedice bloka perifernog živca.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Pretražena su randomizirana kontrolirana ispitivanja koja su istraživala produžava li perineuralni ili intravenski deksametazon vremenski period u kojem ljudi osjećaju ublažavanje boli kao posljedicu bloka perifernog živca, prilikom operacija gornjeg i donjeg ekstremiteta te smanjuje li intenzitet boli nakon operacije. Istraženo je uzrokuje li perineuralni ili intravenski deksametazon bilo kakve nuspojave ili štetne događaje. U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi koji uključuju odrasle ili djecu koja su bila podvrgnuta operaciji gornjeg ili donjeg ekstremiteta s perifernim blokom živaca, objavljeni do 25. travnja 2017. godine. Procijenjena je kvaliteta dokaza za svaki ishod.

Ključni rezultati

Uključeno je 35 istraživanja u kojima je ukupno sudjelovalo 2702 ispitanika u dobi od 15 do 78 godina.

U usporedbi s placebom, trajanje senzornog bloka produljeno je u skupini perineuralno primijenjenog deksametazona za šest sati i 30 minuta (27 istraživanja, 1625 ispitanika, dokazi niske kvalitete), a u skupini intravenski primijenjenog deksametazona za šest sati (osam istraživanja, 499 ispitanika, dokazi umjerene kvalitete). Kad se uspoređivao perineuralni i intravenski deksametazon, trajanje senzornog bloka bilo je tri sata duže u grupi perineuralnog deksametazona (devet istraživanja, 720 ispitanika, dokazi umjerene kvalitete).

Intenzitet postoperativne boli 12 sati nakon operacije bio je niži u skupini perineuralnog deksametazona u usporedbi s placebom (pet istraživanja, 257 ispitanika, dokazi vrlo niske kvalitete) i 24 sata nakon operacije (devet istraživanja, 469 ispitanika, dokazi niske kvalitete). Kad se usporedio intravenski deksametazon s placebom, intenzitet postoperativne boli također je bio niži u skupini intravenskog deksametazona nakon 12 sati (tri istraživanja, 162 ispitanika, dokazi niske kvalitete) i nakon 24 sata (pet istraživanja, 257 ispitanika, dokazi niske kvalitete). Količina potrebnih opioidnih analgetika također je bila manja kod ispitanika koji su primali perineuralni i intravenski deksametazon. Nije bilo razlike u postoperativnom intenzitetu boli niti količini potrebnih opioidnih analgetika prilikom usporedbe perineuralnog i intravenskog deksametazona. Zaključeno je da jedan način davanja deksametazona ne pruža bolje ublažavanje boli u odnosu na drugi.

U tri istraživanja prijavljeno je pet ozbiljnih štetnih događaja. Jedan štetni događaj povezan s blokom (pneumotoraks ili kolaps pluća) dogodio se kod jednog ispitanika u istraživanju koje je uspoređivalo perineuralni deksametazon i placebo. Međutim, raspodjela ispitanika po grupama nije bila opisana. Preostali štetni događaji nisu bili povezani s blokom i dogodili su se u dva istraživanja koja su uspoređivala perineuralni deksametazon, intravenski deksametazon i placebo. Dva ispitanika u kontrolnoj skupini zahtijevala su hospitalizaciju u roku od tjedan dana nakon operacije; jedan za pad i jedan za crijevnu infekciju. Jedan ispitanik u skupini koja je primala placebo razvio je sindrom kronične boli nazvan Kompleksni Regionalni Bolni Sindrom, a jedan ispitanik u intravenskoj skupini deksametazona razvio je upalu pluća. Kvaliteta dokaza za sigurnost terapije i štetne događaje bila je vrlo niska.