Cilj sustavnog pregleda

Procijenili smo dokaze o uporabi razine interleukina-6 (IL-6) u plazmi za identificiranje pacijenata sa sepsom. Interleukin-6 je citokin (šira kategorija malih bjelančevina) kojeg izlučuju stanice imunosnog sustava, a posreduje u širokom spektru bioloških aktivnosti.

Dosadašnje spoznaje

Sepsa je potencijalno po život opasan odgovor imunosnog sustava na infekciju koja može rezultirati oštećenjem tkiva, zatajenjem organa, pa čak i smrću, te bi se trebala smatrati hitnim medicinskim stanjem. Oko 288 slučajeva sepse na 100,000 osoba po godini dogodi se u bolničkim uvjetima, a 17% tih pacijenata moglo bi umrijeti. Rano otkrivanje bolesnika koji imaju sepsu prvi je korak za hitno medicinsko liječenje, što je neophodno kako bi se izbjegle daljnje komplikacije i smrt. Liječenje se uglavnom sastoji od upotrebe antibiotika (lijeka koji inhibira rast opasnih mikroorganizama). Predloženo je nekoliko alata za dijagnozu sepse, kao i za pregled krvnih kultura (procjena uzoraka krvi radi identificiranja mikroorganizama koji uzrokuju infekciju). Interleukin-6 je molekula koja pomaže u komunikaciji stanica tijekom reakcije tijela na infekciju. Mjerenje razina IL-6 u plazmi iz uzoraka krvi tijekom pojave sepse moglo bi biti korisno u ranoj identifikaciji bolesnika sa sepsom i započinjanju adekvatnog liječenja.

Značajke istraživanja

Pretražena su istraživanja o upotrebi razina IL-6 za otkrivanje sepse objavljena do siječnja 2019. Pronašli smo 23 istraživanja u koje je bilo uključeno 4,192 teško bolesne odrasle osobe.

Ključni rezultati

Naša procjena dokaza otkriva složenost ove teme. Rezultati istraživanja su se međusobno jako razlikovali. Jako su se razlikovale i karakteristike uključenih ispitanika, među ostalim u pogledu starosti, spola, okružja liječenja, početne dijagnoze, indikativne vrijednosti za sepsu i izvora infekcije. Varijabilnost prikupljenih podataka spriječila je formalnu numeričku sintezu nalaza. Koristeći dostupne podatke kako bismo napravili približnu procjenu posljedica, otkrili smo da bi se 700 od 1000 bolesnika za koje postoji sumnja na sepsu moglo ispravno klasificirati, ali da bi se za 130 od 1000 bolesnika pogrešno smatralo da imaju sepsu, dok bi se za 170 od 1000 bolesnika pogrešno smatralo da nema sepsu. Te bi pogreške rezultirale ozbiljnim povećanjem rizika od daljnjeg morbiditeta i smrti zbog kašnjenja odgovarajućeg liječenja. Ove podatke treba tumačiti s oprezom zbog ograničenja prikupljenih podataka.

Kvaliteta dokaza

Procijenili smo da uključena istraživanja imaju važna ograničenja u valjanosti, stoga imaju visok rizik za prikazivanje iskrivljenih rezultata (tj. visok rizik od pristranosti).