Istraživačko pitanje

U ovom Cochrane sustavnom pregledu literature ispitail smo mogu li se mreže ili biološki transplatati tkiva koji se postavljaju kroz rodnicu ili prirodni uzorci tkiva koristiti kako bi se spriječilo ispadanje organa male zdjelice kroz vaginalni otvor (prolaps)?

Dosadašnje spoznaje

Ispadanje organa iz male zdjelice je česta pojava. Pogađa čak 50% žena koje su rodile djecu. Tradicionalna metoda sprječavanja ispadanja organa male zdjelice kroz vaginalni otvor koristi tkivo koje se nalazi na tom mjestu (nativna tkiva) i povezana je s visokim stopama povratka bolesti. Smatra se da transplantati koji se unose kroz rodnicu (transvaginalno) i koji se upijaju u tijelo (apsorbiraju) ili su načinjeni od trajnih ili bioloških materijala mogu poboljšati krajnji rezultati.

Obilježja uključenih istraživanja

Procijenjeno je 37 randomiziranih kontroliranih studija (4023 žena) u kojem je uspoređeno korištenje transvaginalnih transplantata i prirodnih tkiva u sprječavanju vaginalnog ispadanja organa iz male zdjelice Dokazi se temelje na literaturi objavljenoj do srpnja 2015.

Ključni rezultati

Slaba do umjerena kvaliteta dokaza upućuje na to da postoje prednosti korištenja vaginalnih transplatata u obliku trajnih mrežica u odnosu na prirodne tkivne popravke, uključujući i niže stope svjesnosti o prolapsu, ponovljenih operacija i povremenih ispadanja organa iz male zdjelice na ispitu. Dokazi ukazuju na sljedeće: ako je 19% žena svjesno prolapsa nakon intervencije s prirodnim tkivima, između 10- 15% njih će biti svjesni istog stanja i nakon transplatanta s trajnim mrežicama. Pretpostavlja se da je stopa povrata tog stanja na ispitu nakon korištenja prirodnog tkiva 38%, a nakon korištenja transplantata s trajnih mrežicama 11 do 20%. Međutim, postoje i problemi povezani sa trajnim transplatacijskim mrežicama. Pretpostavlja se da će u 5% žena biti potrebno ponavljanje operacije zbog prolapsa ili mokraćne inkontinencije ili izlaganja mrežice ( bilo koji od ova tri) nakon popravka s prirodnim tkivom, a nakon transplantata u kojem se koriste trajne mrežice rizik od toga postoji za 7-18% žena. U 8% žena kojima je umetnuta mrežica potrebno je ponoviti operaciju zbog izlaganja mrežice.

Niska kvaliteta dokaza ukazuje da upijajuće mrežice mogu smanjiti rizik od prolapsa u odnosu na prirodni popravak tkiva, ali nema dovoljno dokaza o takvim mrežicama za donošenje zaključaka za druge rezultate.

Niska kvaliteta dokaza pokazuje da nema razlike između bioloških transplantata i prirodnog popravaka tkiva na stope svjesnosti o prolapsu ili po broju ponovljenih operacija. Zbog vrlo niske kvalitete dokaza, utjecaj zahvata na ispitu je bio neizvjestan.

Dok trajna mrežica ima neke prednosti u odnosu na prirodno tkivo, postoje i nedostaci u njenoj rutinskoj uporabi. Mnoge trajne mrežice su povučene iz uporabe u 2011. godini, a novije, lagane trajne mrežice koje su još uvijek na raspolaganju jer nisu bile ispitane u niti jednoj randomiziranoj studiji.

Kvaliteta dokaza

Dokazi su od vrlo niske do umjerene kvalitete. Glavna ograničenja su siromašni izvještaji o metodama studija, nedosljednosti i nepreciznosti.