Što je trbušna tuberkuloza i zašto je trajanje liječenja važno?

Abdominalna tuberkuloza (TB) je vrsta tuberkuloze koja pogađa crijeva, potrbušnicu (ovojnicu trbušne šupljine), trbušne limfne čvorove, a rjeđe, čvrste organe u trbuhu (jetra, gušterača i slezena). Abdominalna TB dovodi do teške bolesti u odraslih i djece, te može izazvati komplikacije kao što su pucanje (rupture) crijeva, što može dovesti do smrti.

Većina sadašnjih smjernica preporučuju liječenje ljudi koji imaju trbušnu TB s antituberkuloznom terapijom (ATT) tijekom šest mjeseci, ali neki liječnici liječe duže vrijeme, zbog bojazni da šest mjeseci nije dovoljno za izlječenje i sprječavanje ponovnog javljanja bolesti nakon završetka liječenja. Dulji ATT režimi imaju nedostatke: pacijenti se teže pridržavaju terapije tabletama; pacijenti su izloženi riziku od nuspojava ATT duže vrijeme; troškovi za zdravstveni sustav i pacijente su veći.

Rezultati

Cochrane istraživači su ispitivali dokaze iz istraživanja objavljenih do 2. rujna 2016. godine. Uključili smo tri pokusa s 328 sudionika koji su uspoređivali šestomjesečni ATT s devetomjesečnim ATT-om; dva su provedena u Indiji, a jedan je bio iz Južne Koreje. Pokusi su uglavnom bili visoke kvalitete, iako su dva imala mogući rizik pristranosti za uočavanje ponovnog javljanja bolesti. Sva ispitivanja su uključivala HIV-negativne odrasle osobe s TB crijeva (gastrointestinalni TB), a jedan je također uključio TB potrbušnice (peritonejsku TB).

Rezultati pokazuju da je povratak bolesti bio rijedak događaj, ali nismo sigurni postoji li ili ne razlika između grupa liječenih 6 i 9 mjeseci jer je broj sudionika bio mali (vrlo niska kvaliteta dokaza). Šestomjesečni i devetomjesečni režimi su vjerojatno jednako učinkoviti u pogledu izgleda za postizanje učinkovitosti lijeka (dokazi umjerene kvalitete). Smrt je bila rijetka u obje skupine, a svi smrtni slučajevi dogodili su se tijekom prva četiri mjeseca ATT, što ukazuje da trajanje liječenja nije imalo utjecaja na rizik od smrti. Malo je ljudi koji su se nedovoljno pridržavali liječenja, a nekoliko sudionika iskusilo je nuspojave koje su dovele da prekida ili promjene terapije pa nije bilo moguće otkriti razliku između skupina.

Šestomjesečni režimi su vjerojatno jednako dobri kao i devetomjesečni režimi u pogledu broja ljudi koji su se izliječili. Nismo našli dokaze koji upućuju na to da su šestomjesečni režimi manje sigurni za gastrointestinalnu i peritonejsku TB od devetomjesečnih režima, ali mi još uvijek ne znamo postoji li razlika u riziku od ponovnog javljanja bolesti između ta dva režima. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi bili sigurniji jesu li šestomjesečni režimi dobri kao i devetomjesečni režimi za sprječavanje ponovnog javljanja bolesti; i kako bismo dobili informacije o najboljem liječenju trbušne TB u djece i osoba zaraženih HIV-om.