Istraživačko pitanje

U ovom Cochrane sustavnom pregledu literature istražili smo mogu li liječnici koristiti biomarkere (karakteristične molekule, gene ili druge značajke koje se pojavljuju u određenim stanjima) da bi smanjili potrebu za kirurškim dijagnosticiranjem endometrioze.

Dosadašnje spoznaje

Endometrij je tkivo koje se nalazi s unutarnje strane maternice (sluznica maternice) i ljušti se tijekom menstruacije. Žene s endometriozom imaju endometrijalno tkivo koje se nalazi i izvan maternice, unutar zdjelice. To tkivo reagira na reproduktivne hormone uzrokujući bolne mjesečnice i kroničnu bol u donjem dijelu trbuha, a otežava začeće. Trenutno jedini pouzdani način dijagnoze endometrioze je izvođenje operacije laparoskopije te nalaz endometričkih promjena u trbuha. Zbog rizičnosti i skupoće operacije, istražuju se različiti testovi koji se mogu napraviti unutar endometrija tijekom uzimanja uzorka u ambulanti. Cilj je pronaći pouzdane postupke koji otkrivaju endometriozu neinvazivno ili s minimalnom invazijom. Točan dijagnostički test može dovesti do dijagnoze endometrioze bez potrebe za operacijom, ili može smanjiti potrebu za za dijagnostičkom operacijom tako da se primjenjuje samo za žene koje najvjerojatnije imaju endometriozu. Cochrane autori ispitali su i druge neinvazivne načine dijagnosticiranja endometrioze koristeći krv, mokraću i radiološke testove kao i kombinaciju različitih metoda testiranja u odvojenim Cochrane sustavnim pregledima unutar ove serije znanstvenih radova.

Značajke istraživanja

Dokazi prikupljeni za ovaj sustavni pregled objavljeni su do travnja 2015. Uključene su 54 studije koje obuhvaćaju 2729 sudionica. Sve studije su obrađivale žene u reproduktivnoj dobi koje su bile na dijagnostičkim operacijama da bi se ispitali simptomi endometrioze ili zbog drugih indikacija. Dvadeset i šest studija ispitalo je vrijednost 22 različita biomarkera u dijagnozi endometrioze, a 31 studija pronašla je dodatnih 77 biomarkera koji nisu bili korisni u razlikovanju žena koje su imale bolest i onih koje ju nisu imale.

Rezultati i kvaliteta dokaza

Samo dva od procijenjenih biomarkera, biljeg neuronskih vlakana PGP 9,5 i hormonski biljeg CYP19, opisani su u dovoljnom broju studija da bi se dobili značajni rezultati. PGP 9,5 je prepoznao endometriozu s dovoljno točnosti da zamijeni kiruršku dijagnozu. Nekoliko dodatnih biomarkera (endometrijalni proteom, 17βHSD2, IL-1R2, caldesmon i drugi neuronski biljezi) imali su obećavajuće rezultate u otkrivanju endometrioze, ali bilo je premalo studija koje su sigurno dokazivale njihovu vrijednost u otkrivanju bolesti.

Prikupljena istraživanja razlikovala su se provedbi, koje su skupine žena proučavale i kako je operacija napravljena. Izvješća su bila niske metodološke kvalitete, zbog toga čitatelji ne mogu te rezultate smatrati pouzdanim osim ako nisu potvrđeni u velikim, kvalitetnim studijama. Zaključno, trenutno nema dovoljno dokaza za preporučiti bilo koji endometrijski test za primjenu u kliničkoj praksi u dijagnozi endometrioze.

Buduća istraživanja

Potrebna su daljnja kvalitetna istraživanja da bi se ispravno procijenio dijagnostički potencijal endometrijalnih biomarkera u dijagnozi endometrioze.