Dosadašnje spoznaje

Kritično bolesni odrasli ljudi u jedinici intenzivnog liječenja (JIL) su u povećanom riziku od poremećaja nutritivnog statusa, zato što tijelo odgovara na ozbiljne bolesti tako što povećava metabolizam. Također, može se poremetiti rutina hranjenja zato što su pacijenti u nesvijesti ili su preslabi da bi se hranili ili jeli normalno. To znači da se trebaju koristiti alternativne metode hranjenja da se osigura dostatna prehrana bolesnika. Pacijentima se može dati umjetna prehrana na tri načina: enteralno - prehrana kroz probavni sustav (kroz cijev koja je postavljena u želudac ili tanko crijevo); parenteralno - prehrana kroz krvožilni sustav (kroz cijev uvedenu u venu nutrijenti ulaze direktno u krvotok); ili kroz kombinaciju oba načina. Ovaj sustavni pregled uspoređuje učinkovitost ovih načina hranjenja.

Značajke istraživanja

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 3. listopada 2017. Uključeno je 25 istraživanja s 8816 sudionika koji su imali traumu, hitno, medicinsko ili postoperativno stanje i bili su u jedinici intenzivnog liječenja. Jedanaest istraživanja čeka klasifikaciju (jer nije bilo dovoljno detalja da bi ih se procijenilo) i dva istraživanja su u tijeku. Uključena istraživanja su uspoređivala enteralnu prehranu sa parenteralnom prehranom, ili sa kombinacijom enteralne i parenteralne prehrane.

Ključni rezultati

Istraživanja su prijavila broj pacijenata koji su umrli od bilo kojeg uzroka, u različito vrijeme. Nisu pronađeni dokazi da enteralna prehrana u usporedbi s parenteralnom prehranom ili njihovom kombinacijom smanjuje smrtnost u bolnici, kroz 90 dana i 180 dana. Nađeni su dokazi u tri mala istraživanja da je manje ljudi umrlo u razdoblju od 30 dana, kad su bili hranjeni kombiniranom prehranom. Niti jedno istraživanje nije opisalo broj dana izvan jedinice intenzivnog liječenja do 28 dana (tj. duljina boravka u JIL-u računajući smrtnost u JIL-u), a u jednom istraživanju način hranjenja nije utjecao na broj dana bez respiratora.

Nisu nađeni dokazi da enteralna prehrana u usporedbi s parenteralnom prehranom povećava niti smanjuje slučajeve aspiracije (ulazak tvari poput hrane iz probavnog sustava u pluća) ili upale pluća (oticanje tkiva u jednom ili oba plućna krila koje je obično izazvano bakterijskom infekcijom). Enteralna prehrana može smanjiti rizik od sepse (životno prijeteće stanje koje nastaje kada tjelesni odgovor na infekciju uzrokuje ozljede svome tkivu i organima), iako su to dokazi iz istraživanja koja su uključivala pacijente s različitim stanjima (kao što su traume, medicinska, ili postoperativna stanja). Manje je pacijenata povraćalo ako su primali hranu parenteralno, iako je za ovaj ishod bilo malo istraživanja te vrlo malo prijavljenih slučaja.

Pouzdanost dokaza

Zbog prirode intervencije, nije bilo moguće zaslijepiti osoblje jedinice intenzivnog liječenja, što je moglo uzrokovati utjecati na rezultate, a autori istraživanja nisu dosljedno opisivali dobre metode. Pacijenti u istraživanjima su imali različite oblike kritičnih bolesti (kao što su traume, medicinska i postoperativna stanja) koja su možda utjecala na to kako su oni odgovorili na način hranjenja, i bilo podatci su bili ograničeni za mnogo ishoda. Sigurnost dokaza bila je niska ili vrlo niska.

Zaključak

Nije pronađeno dovoljno dokaza da bi se s pouzdanošću odredilo je li jedan put prehrane bio bolji u smanjivanju smrtnosti, broja dana bez respiratora i nuspojava. Nijedno istraživanje nije opisalo broj dana izvan jedinice intenzivnog liječenja do 28. dana. Dokazi su niske i vrlo niske pouzdanosti, i ne možemo biti sigurni u nalaze ovog sustavnog pregleda.