Istraživačko pitanje

Ovaj Cochraneov sustavni pregled literature analizirao je dokaze iz istraživanja o liječenju osoba s talasemijom pomoću hormona rasta.

Dosadašnje spoznaje

Talasemija je nasljedni krvni poremećaj koji uzrokuje anemiju različite težine. Osobe koje imaju teže oblike talasemije trebaju redovite transfuzije krvi od ranog djetinjstva što rezultira viškom željeza koje se nakuplja u vitalnim organima poput srca, jetre i žlijezda koje luče hormone (endokrine žlijezde). Jedna od tih žlijezda je žlijezda hipofiza koja luči hormon rasta koji regulira rast i funkciju ljudskog tijela. Ako je proizvodnja hormona rasta narušena taloženjem željeza, pogođena djeca ne mogu narasti u punom kapacitetu.

Nizak rast je vrlo uobičajen među ljudima s talasemijom. Može biti uzrokovan različitih čimbenicima, uključujući probleme s hormonom rasta ili drugim hormonima, nedovoljne transfuzije krvi ili lošu prehranu. Sintetički hormon rasta je jedan od načina liječenja niskog rasta u talasemiji, osobito u djece s poremećajem stvaranja hormona rasta. To obično uključuje injekcije hormona rasta koje se primjenjuju pod kožu (supkutano) nekoliko puta tjedno tijekom određenog vremenskog razdoblja. Međutim, nejasno je da li primjena sintetičkog hormona rasta osobama s talasemijom pruža bilo kakve trajne ili jasne prednosti.

Datum pretraživanja literature

Dokazi se temelje na literaturi objavljenoj do 8. kolovoza 2017.

Obilježja uključenih istraživanja

Pronađena je samo jedna studija. Studija je uključila 20 djece s beta talasemijom koji su znatno niži nego što bi trebali biti na temelju grafikona rasta. Deset djece nasumično je odabrano za svakodnevno liječenje hormonom rasta uz svoje uobičajeno (standardni) liječenje, a ostalo desetoro djece je primalo samo njihovo uobičajeno liječenje. Visina djece i krvne pretrage su praćeni svaka tri mjeseca. Istraživanje je provedeno tijekom jedne godine.

Ključni rezultati

Brzina rasta je stopa porasta djeteta, a računa se mjerenjem razlike visina u određenom periodu vremena (obično kao godišnji porast izražen u cm). U ovom pregledu, djeca koja su primala hormon rasta za godinu dana su imala veću brzinu rasta (u prosjeku godišnje 2.28 cm više) u odnosu na onu koja nisu primala hormon rasta. Drugim riječima, djeca na tretmanu hormonom rasta rasla su malo brže u odnosu na onu koja ga nisu primala. Visina djeteta također se može pratiti na temelju standardnih grafikona populacije. Koristeći ovo mjerenje, na kraju godine, djeca liječena s hormonom rasta imala su slične rezultate kao i ona koja nisu primala hormon rasta. Nitko od djece nije imao nuspojave. Iako između skupina nakon godinu dana nije bilo jasne razlike u testovima tolerancije oralne glukoze, djeca koja su primala hormon rasta imala su veće razine glukoze u krvi natašte, ali još uvijek unutar normalnih granica. Istraživanje nema podatke o promjeni visine nakon jednogodišnjeg razdoblja, stoga nije poznato da li je hormon rasta na bilo koji način utjecao na konačnu visinu.

Nisu rađena istraživanja koja bi pratila primjenu hormona rasta u osoba sa talasemijom tijekom dužeg razdoblja, pri različitim dozama ili u različitim dobnim grupama; niti je bilo istraživanja učinka terapije hormonom rasta na konačnu visinu ili kvalitetu života.

Kvaliteta dokaza

Sve u svemu, smatra se da su dokazi ishoda opisanog istraživanja (kratkoročni rast i nuspojave) umjerenog kvaliteta s najvećom zamjerkom na mali broj sudionika.

Zaključak

Temeljem jednog malog istraživanja, umjerene kvalitete dokaza, primjena hormona rasta može malo poboljšati neke mjere rasta. Međutim, nema podataka o utjecaju na konačnu visinu ili kvalitetu života. Potrebno je više istraživanja da bi se donio jasan zaključak o korisnim učincima i rizicima primjene hormona rasta u osoba s talasemijom.