Ključne poruke

- Kada se koriste nakon standardnog početnog liječenja antikoagulansima, aspirin i slični lijekovi (antitrombocitni agensi), uz najbolju medicinsku praksu (engl. best medical practice, BMP), mogu smanjiti ponavljajuću vensku tromboemboliju (VTE), tj. duboku vensku trombozu (DVT) ili plućnu emboliju (PE), u usporedbi s BMP uz placebo u kroničnom DVT-u. Nema jasne razlike u nuspojavama, velikom krvarenju ili PE kod primjene antitrombocitnihh lijekova.

- Za procjenu dugotrajnog učinka antitrombocitnih lijekova potrebna su ispitivanja visoke metodološke kvalitete koja su velika i dovoljno duga da otkriju značajne kliničke ishode. Ispitivanja bi trebale uključivati osobe s akutnom i kroničnom DVT i uključivati informacije o važnim ishodima kao što su DVT, PE i veliko krvarenje, upotreba filtra donje šuplje vene (engl. inferior vena cava, IVC) i dob sudionika.

Što je DVT?

DVT je krvni ugrušak formiran unutar venskog sustava tijela, koji blokira protok krvi.

Kako se liječi DVT?

Nakon početnog liječenja antikoagulansima, pacijenti dobivaju naknadno liječenje (poznato kao BMP, best medical practice, tj. najbolja medicinska praksa) koje uključuje lijekove za sprječavanje novih ugrušaka, kompresivne čarape i kliničku njegu (kao što su tjelesne vježbe i hidratacija kože). Antitrombocitni lijekovi poput aspirina su lijekovi koji sprječavaju agregaciju stanica (trombocita) u krvi i stvaranje ugrušaka. Stoga se mogu smatrati potencijalnom dodatnom intervencijom uz trenutnu BMP za liječenje DVT-a. Antitrombocitni lijekovi se mogu koristiti za smanjenje komplikacija kao što su posttrombotski sindrom (PTS, situacija u kojoj krvni ugrušak u veni uzrokuje oštećenu funkciju u zahvaćenim žilama) i PE (kada krvni ugrušak putuje kroz krvotok do pluća i blokira njegov protok). Antitrombocitni lijekovi također mogu smanjiti ponovnu pojavu DVT-a ili PE. Jedan nedostatak upotrebe antitrombocitnih lijekova je mogućnost krvarenja.

Cilj Cochraneovog sustavnog pregleda

Htjeli smo saznati je li davanje antitrombocitnih lijekova ljudima za liječenje DVT-a, nakon početnog liječenja, smanjilo broj ponovljenih VTE-ova, krvarenja ili PE u usporedbi s osobama koje su primale samo BMP ili BMP uz placebo (naizgled identičan lijek, ali bez medicinskog učinka). Također smo željeli utvrditi smanjuju li antitrombocitni lijekovi smrtnost, razvoj PTS-a, uzrokuju li nuspojave, mogu li poboljšati kvalitetu života i je li došlo do promjene u duljini vremena provedenog u bolnici.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Tražili smo ispitivanja koja su procjenjivala antitrombocitne lijekove davane ljudima za liječenje DVT-a. Ispitivanja su trebala imati randomizirani dizajn (kada su sudionici nasumično raspoređeni u skupine za liječenje) te uspoređivati antitrombocitne lijekove uz BMP sa samim BMP ili BMP s placebom. Ova liječenja su započeta nakon početne standardne antikoagulacije za DVT. Rezultati su objedinjeni kada je bilo prikladno.

Što smo pronašli?

Rezultati se temelje na šest ispitivanja sa 1,625 sudionika iz SAD-a, Kanade, Europe, Indije, Argentine, Australije i Novog Zelanda. Proučavane su dvije velike skupine sudionika: sudionici s akutnom DVT-om (liječenje je započelo do 21 dan nakon simptoma) i sudionici s kroničnom DVT-om (liječenje je započelo nakon 21. dana od simptoma). Sva ispitivanja su koristila BMP kao usporedbu, ili BMP plus placebo. Svaka usporedba istraživala je učinke antitrombocitnih lijekova na recidiv DVT, PE, smrt i nuspojave.

Dokazi ograničene pouzdanosti govore da antitrombocitni lijekovi uz BMP mogu imati učinak na smanjenje rizika od nove epizode VTE-a u usporedbi sa BMP-om s placebom u stanju kronične DVT. Potrebno je liječiti 14 bolesnika kako bi se izbjegao jedan događaj VTE. Međutim, kada je proučavana samo PE, korištenje antitrombocitnih lijekova nije pokazalo razliku između skupina. Čini se da uporaba antitrombocitnih lijekova kao dodatnog liječenja ne donosi nikakvu štetu ili rizike, poput smrti, krvarenja ili drugih nuspojava.

Iako je naše povjerenje u dokaze vrlo ograničeno, ljudi koji primaju antitrombocitne lijekove mogu imati niže stope ponavljajuće VTE u usporedbi s onima koji nisu primali antitrombocitne lijekove u stanju kronične DVT. Slično tome, iako je naše povjerenje u dokaze vrlo ograničeno, ljudi koji primaju antitrombocitne lijekove mogu imati nižu stopu PTS-a i povećane nuspojave u stanju akutne DVT.

Ne možemo izvući nikakve zaključke iz vrlo ograničenih dostupnih dokaza o korištenju antitrombocitnih lijekova kao dodatnog tretmana BMP-u u usporedbi sa samim BMP-om u uvjetima akutne i kronične DVT.

Koja su ograničenja ovih dokaza?

Naše povjerenje u dokaze bilo je ograničeno ili vrlo ograničeno jer je malo ljudi imalo promatrane ishode; a ograničenja nekih ispitivanja mogla su dovesti do pogrešaka, na primjer problemi randomizacije i selektivnog izvještavanja, loše definirani ishodi i duplicirana publikacija.

Buduća visokokvalitetna ispitivanja mogla bi dati važne podatke, posebno za rezultate poput smrti i nuspojava, kao i za liječenje akutne DVT.

Datum pretraživanja dokaza

Uključeni su dokazi objavljeni do 7. prosinca 2021. godine.