Istraživačko pitanje

U ovom Cochrane sustavnom pregledu literature analizirani su dokazi iz kliničkih pokusa koji su istražili koji kirurški pristup liječenja apikalnog vaginanog prolapsa ima najbolji ishod.

Dosadašnje spoznaje

Apikalni vaginalni prolaps je spuštanje uterusa ili (nakon histerektomije, odstranjenja uterusa) gornjeg svoda vagine (rodnice). Postoji nekoliko kirurških pristupa i nema smjernica.

Obilježja uključenih istraživanja

U 30 randomiziranih kontroliranih ispitivanja je bilo uključeno 3414 žena liječenih kirurškim zahvatom za apikalni vaginalni prolaps. Najčešća usporedba je bila između vaginalnog kirurškog zahvata i sakralne kolpopleksije (učvršćivanje gornjeg dijela vagine za trtični dio, 6 ispitivanja), vaginalni kirurški zahvat sa i bez postavljanja mrežice (6 ispitivanja), vaginalna histerektomija i drugi pristupi (6 ispitivanja) i različiti pristupi sakralnoj kolpopleksiji (8 ispitivanja). Dokazi se temelje na literaturi objavljenoj do srpnja 2015.

Ključni rezultati

Sakralna kolpopleksija je bila povezana s manjom stopom svijesti o prolapsu, ponavljanom zahvatu radi prolapsa, nalazom prolapsa, urinarnoj stres inkontinenciji i bolnim snošajem. Ako je 7% bilo svjesno prolapsa nakon sakralne kolpopleksije, 14% (7%-27%) je bilo svjesno nakon vaginalnog postupka. Ako je 4% žena trebalo ponovljeni kirurški zahvat nakon sakralne kolpopleksije, od 5% - 18% je trebalo nakon vaginalnog postupka.

Nije bilo pouzdanog dokaza da vaginalni postupci povećavaju rizik ponavljanog kirurškog zahvata za stres urinarnu inkontinenciju. U slučaju 3% žena u kojih je ponovljen kirurški zahvat za stres urinarnu inkontinenciju nakon sakralne kolpopleksije, a u 2% - 16% žena nakon vaginalnog postupka.

Ograničeni dokazi ne podržavaju primjenu transvaginalne mrežice u usporedbi s primjenom vlastitog tkiva. Dokazi su neprecizni, ali ukazuju da ako je 18% žena bilo svjesno prolapsa nakon kirurškog zahvata bez mrežice, od 6%-59% u slučaju primjene mrežice. Ako je u 4% žena bio potreban ponovljeni kirurški zahvat za prolaps nakon postupka bez mrežice, u 1%-7% je bilo potrebno ako je postavljena mrežica. Nisu nađeni dokazi da primjena mrežice smanjuje ponavljanje prolapsa. Vrste mrežica koje su korištene u ispitivanjima više nisu na tržištu, a nove vrste još nisu ispitane obzirom na sigurnost.

Dokaz za očuvanje uterusa ili njegovo uklanjanje nije jednoznačan, a također i za različite pristupe sakralnoj kolpopleksiji.

Kvaliteta dokaza

Kvaliteta dokaza je bila od vrlo niske do srednje. Ograničenja uključuju nepreciznost, nepotpun prikaz istraživačkih metoda i nedosljednost.