Uvod

Djeca s poremećajima kretanja, kao što je cerebralna paraliza, često imaju poteškoća u govoru i gestikulaciji. Zbog toga može biti teško razumjeti njihov način komuniciranja. U predškolskim godinama terapije jezika i govora često uključuju i edukaciju roditelja koja im pomaže prepoznati komunikacijske signale svoje djece i potaknuti razvoj komunikacije.

Istraživačko pitanje

U ovom Cochraneovom sustavnom pregledu literature je istraženo može li komunikacijski trening za roditelje (intervencija komunikacije posredstvom roditelja) predškolske djece s poremećajima u kretanju poboljšati komunikaciju između roditelja i djeteta. Također je istraženo može li takva edukacija imati ikakvih neželjenih posljedica, da li utječe na razinu stresa kod roditelja i na nošenje s problemima, i jesu li su roditelji bili zadovoljni edukacijom te jesu li se pridržavali uputa.

Značajke istraživanja

Pretražili smo literaturu kako bismo pronašli studije objavljene do kolovoza 2017. Našli smo samo dvije studije koje su opisale rezultate o učinku komunikacijskih treninga roditelja; jedna studija je provedena u intervencijskom centru u Kanadi, a druga u Južnoj Koreji. Studije su uključivale ukupno 38 djece (20 dječaka, 18 djevojčica), uzrasta 15 do 96 mjeseci i njihove majke. Obje studije uspoređivale su roditelje koji su pohađali komunikacijske treninge s onima kod kojih nije bilo intervencija vezanih za komunikacijske probleme. Majke su pohađale osam grupnih treninga u trajanju od 11 do 12 tjedana s dvije ili tri kućne posjete. Studije su uključivale djecu s nizom razvojnih poteškoća; većina je imala intelektualne poteškoće, a 10 njih imalo je poremećaje kretanja (cerebralnu paralizu). Međutim, nije sasvim jasno u kojoj mjeri je poremećaj kretanja kod djece utjecao na njihovu komunikaciju; iz tih istraživanja stiče se dojam da su sva djeca dobro koristila svoje ruke za gestikuliranje i pokazivanje, a oštećenje govora nije opisano.

Rezultati su procijenjeni neposredno poslije treninga. Nismo pronašli rezultate za kasnija mjerenja (studije nisu opisale dugoročnije praćenje).

Ključni rezultati i kvaliteta dokaza

U dvije male studije koje smo pronašli navodi se da su majke odgovarale češće na interakciju svoje djece nakon edukacije za komunikaciju posredstvom roditelja. Međutim, trening nije povezan ni sa smanjenjem u majčinoj direktivnosti (kao što je njihovo korištenje naredbi) u razgovoru i nije imao utjecaja na stres majke. Što se tiče djece, nismo pronašli dokaze o promjeni u započinjanju razgovora ili u združenoj pažnji tijekom interakcije s drugima. Studije nisu pokazale nikakve negativne učinke treninga, pridržavanja majki smjernica koje su dobile na treningu ili njihovog prihvaćanja programa.

Nismo mogli mjeriti učinak intervencije na komunikaciju posredstvom roditelja ili učestalost komunikacije djece, njihovu upotrebu jezika u komunikaciji s roditeljima, stvaranje govora ili razvoj jezika jer nije bilo dostupnih podataka. Nemamo izvještaje o razvoju pojedinačnih komunikacijskih vještina djece, kao što je učenje da postavljaju pitanja, a nemamo ni izvještaja o lošim stranama intervencije na sudjelovanje roditelja ili štetnim posljedicama takve intervencije. Nismo pronašli ni izvještaje o tome koliko su majke bile zadovoljne takvom terapijom.

Procjenjujemo da su dokazi iz analiziranih studija veoma niske kvalitete zbog načina na koji su studije bile provedene i nedostatka detalja u prikazanim rezultatima, kao i radi toga što je ostalo nejasno da li poremećaji kretanja kod djece imaju utjecaja na njihovu komunikaciju.

Potrebno je provesti nova istraživanja s većim brojem obitelji s djecom s poremećajima u kretanju kod kojih se to odražava i na njihov govor i gestikulaciju, kako bi se provjerilo mogu li komunikacijski treninzi s roditeljima njima pomoći u poticanju razvoja komunikacije njihove djece s poremećajima u kretanju.