Što se proučavalo u ovom sustavnom pregledu?

Plućna hipertenzija je visoki krvni tlak u krvnim žilama koje opskrbljuju krv iz desne polovice srca u pluća. To je ozbiljno stanje koje može oštetiti desnu stranu srca. Stijenke krvnih žila postaju debele i krute, što otežava protok krvi. To može dovesti do zatajenja srca. Simptomi mogu uključivati otežano disanje, umor, bol u prsima, ubrzan rad srca ili oticanje donjih udova i abdomena.

Simptomi mogu biti slični drugim bolestima srca i pluća, stoga je potrebno dulje vremena za postavljanje dijagnoze. Rana dijagnoza je korisna jer liječenje može započeti rano. Bolje je započeti liječenje rano jer ljudi bolje reagiraju na liječenje u ranoj fazi bolesti. Ako se ne dijagnosticira u ranoj fazi, to može imati ozbiljne posljedice kao što je invalidnost u svakodnevnom životu ili smrt.

Najprecizniji način dijagnosticiranja plućne hipertenzije je mjerenje tlaka postupkom koji se naziva kateterizacija desnog srca. Međutim, to je invazivno i može uzrokovati komplikacije. Druga tehnika zvana Doppler ehokardiografija/ultrazvuk je neinvazivna, jeftinija i dostupnija u bolnicama. Stoga mnoge smjernice preporučuju upotrebu ehokardiografije kao početne dijagnostičke metode. Željeli smo napraviti ovaj sustavni pregled jer je nekoliko istraživanja dovodilo u pitanje točnost ehokardiografije. Željeli smo saznati koliko je ehokardiografija dobra u usporedbi s kateterizacijom desnog srca za dijagnozu plućne hipertenzije.

Cilj Cochraneovog sustavnog pregleda

Procijeniti dokaze o uspješnosti ehokardiografije u prepoznavanju plućne hipertenzije u odraslih u usporedbi s kateterizacijom desnog srca.

Ključni rezultati

Pronašli smo 17 istraživanja koja su uključivala 3,656 osoba za koje se sumnjalo da imaju plućnu hipertenziju.

Bilo je mnogo razlika u istraživanjima. Karakteristike ispitanika su se razlikovale u pogledu dobi, spola, uzroka plućne hipertenzije, okruženja i zemlje. Razlikovale su se i granične vrijednosti koje su korištene za dijagnozu plućne hipertenzije. Koristili smo dostupne podatke za procjenu uspješnosti ehokardiografije u usporedbi s kateterizacijom desnog srca. U bolnicama tercijarne skrbi, gdje je provedena većina uključenih istraživanja, pretpostavlja se da 680 od 1000 pacijenata ima plućnu hipertenziju. Otkrili smo da bi 592 od 1000 osoba dobile ispravnu dijagnozu plućne hipertenzije pomoću ehokardiografije. Ali za 45 od 1000 pacijenata pogrešno bi se smatralo da imaju plućnu hipertenziju (lažno pozitivni), dok bi se za 88 od 1000 pacijenata moglo pogrešno smatrati da nemaju plućnu hipertenziju (lažno negativni), a 275 od 1000 pacijenata bi izbjeglo nepotrebno upućivanje na kateterizaciju desne strane srca. U scenariju u kojem se provodi preoprerativni pregled za transplataciju jetre, pretpostavlja se da 100 od 1000 pacijenata ima plućnu hipertenziju. Otkrili smo da bi broj lažno negativnih i lažno pozitivnih bio 13, odnosno, 126.

Koliko su pouzdani bili rezultati istraživanja?

Procijenili smo da uključena istraživanja imaju važna ograničenja u valjanosti, što znači da su bila izložena visokom riziku od iskrivljenih rezultata. Stoga ne možemo biti sigurni je li broj lažno negativnih točan (tj. mogao bi biti i veći).

Na koga se odnose rezultati ovog sustavnog pregleda?

Ovi se rezultati odnose na odrasle osobe za koje se sumnja da boluju od plućne hipertenzije. Međutim, dijagnostička točnost ehokardiografije znatno se razlikovala među istraživanjima i još nije jasno što uzrokuje te razlike. Treba napomenuti da rezultati potječu iz istraživanja provedenih u uvjetima s relativno visokom rasprostranjenosti ove bolesti. Stoga treba biti oprezan pri primjeni ovih rezultata na pojedinačne situacije.

Datum pretraživanja literature

U ovaj sustavni pregled uključeni su dokazi objavljeni do kolovoza 2021. godine.