Dosadašnje spoznaje

Difuzni B-velikostanični limfom (engl. diffuse large B-cell lymphoma, DLBCL) je brzorastući karcinom limfnog sustava, važnog dijela imunosnog sustava. Utječe na krvne stanice koje proizvode protutijela za borbu protiv infekcija.

DLBCL je potencijalno izlječiva bolest. Većina ljudi s DLBCL-om dobro reagira na početne terapije, kao što je kemoterapija. Kod nekih ljudi bolest postaje refraktorna, što znači da više ne reagira na liječenje ili recidivira, što znači da se vraća nakon liječenja. Kao terapiju druge linije, osobe s DLBCL-om mogu primati kemoterapiju zajedno s transplantacijom matičnih stanica, ali nisu svi kandidati za ovu terapiju. Od onih koji jesu, oko 50% doživi povratak bolesti nakon liječenja. Oni koji imaju povratak bolesti ili bolest otpornu na napredne linije liječenja i oni koji nisu kandidati za transplantaciju matičnih stanica imaju vrlo lošu prognozu: Samo polovica njih preživi dulje od šest do 12 mjeseci.

Obećavajuće liječenje za ove ljude je terapija T stanicama sa 'kimernim antigenskim receptorom' (CAR-T), koja koristi vlastite imunosne stanice (T-stanice) u borbi protiv DLBCL-a. T-stanice se uklanjaju iz krvi pacijenta, u laboratoriju se opreme takozvanim 'kimernim antigenskim receptorima' (CAR), koji pomažu u prepoznavanju i uništavanju stanica karcinoma, a zatim se vraćaju u krv pacijenta.

Cilj ovog Cochraneovog sustavnog pregleda

Željeli smo istražiti jesu li CAR T-stanice učinkovit oblik liječenja za osobe s DLBCL-om koji se vraća nakon liječenja (relaps) ili više ne reagira na liječenje (refraktoran). Također smo željeli istražiti učestalost neželjenih učinaka povezanih s terapijom CAR T-stanicama.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Potražili smo sva dostupna klinička ispitivanja o liječenju CAR T-stanicama za osobe s recidivom ili refraktornim DLBCL-om kako bismo saželi trenutne dokaze. Također smo procijenili rizik od pristranosti u uključenim ispitivanjima i procijenili pouzdanost dokaza.

Što smo pronašli?

Pronašli smo 13 ispitivanja sa podacima o 679 sudionika (koji su prethodno primili nekoliko linija terapije) koji su primali terapiju CAR T-stanicama. Niti jedno ispitivanje nije imalo kontrolnu skupinu. To znači da CAR T-stanice nisu uspoređene s drugim liječenjem. Nije učinjena meta-analiza rezultata, o svim smo rezultatima izvijestili narativno. Također, pronađeno je 38 ispitivanja koja su još uvijek u tijeku.

Koji su bili ključni rezultati?

Osam ispitivanja sa 567 sudionika pratilo je ukupno preživljenje. Nakon 12 mjeseci, otprilike polovica sudionika bila je živa u četiri ispitivanja. Nakon 24 mjeseca, otprilike polovica sudionika bila je živa u jednom ispitivanju. Dokazi su vrlo nesigurni o učinku CAR T-stanica na preživljenje.

Dva ispitivanja (294 sudionika na početku; 59 sudionika na kraju ispitivanja) izvijestila su da se kvaliteta života poboljšala tijekom vremena. Dokazi su vrlo nesigurni o učinku CAR T-stanica na kvalitetu života.

Smrtni slučajevi povezani s terapijom nisu opisani.

Pet ispitivanja (550 sudionika) izvijestilo je o nuspojavama. Gotovo svi sudionici (99% do 100%) doživjeli su neku vrstu nuspojave (uključujući blage nuspojave). Između 68% i 98% sudionika imalo je teške nuspojave. CAR T-stanice mogu povećati rizik nuspojava, ali dokazi o točnom riziku su vrlo nesigurni.

U tri ispitivanja (253 sudionika), 56% do 68% sudionika imalo je ozbiljne nuspojave, dok u jednom ispitivanju (28 sudionika) sudionici nisu imali ozbiljne nuspojave. CAR T-stanice mogu povećati rizik ozbiljnih nuspojava, ali dokazi o točnom riziku su vrlo nesigurni.

Jedanaest ispitivanja (675 sudionika) izvijestilo je o učestalosti 'sindroma otpuštanja citokina' (engl. cytokine release syndrome, CRS), pretjerane reakcije imunosnog sustava koja se obično vidi u terapiji CAR T-stanicama. Uključuje groznicu i može uključivati simptome kao što su zimica, bol u mišićima ili vrtoglavica. U ispitivanjima je korišteno nekoliko ljestvica za opisivanje CRS-a. U pet ispitivanja koja su koristila istu ljestvicu, između 42% i 100% sudionika imalo je CRS. CAR T-stanice mogu povećati rizik od sindroma otpuštanja citokina, ali dokazi o točnom riziku su vrlo nesigurni.

Devet ispitivanja (575 sudionika) izvijestilo je kada je DLBCL recidivirao (vratio se) ili uznapredovao (pogoršao se). Četiri ispitivanja izvijestila su da nakon 12 mjeseci DLBCL nije napredovao u 44% do 75% sudionika. U jednom ispitivanju, 64% sudionika nije imalo recidiv bolesti nakon 12 i 18 mjeseci. Dokazi su vrlo nesigurni o učinku CAR T-stanica na recidiv ili napredak DLBCL-a.

Trinaest ispitivanja (620 sudionika) izvijestilo je koliko je sudionika imalo potpuni odgovor na liječenje (svi znakovi karcinoma su nestali). U tri ispitivanja, između 40% i 45% sudionika doživjelo je potpuni odgovor nakon šest mjeseci. Dokazi su vrlo nesigurni o učinku CAR T-stanica na potpuni odgovor na liječenje.

Što ovi rezultati znače?

Dokazi o CAR T-stanicama u liječenju recidivirajućeg ili refraktornog DLBCL-a vrlo su nesigurni. Nema izravne usporedbe CAR T-stanica s drugim oblicima liječenja. Pacijenti koji primaju CAR T-stanice mogu imati ozbiljne nuspojave koje zahtijevaju dodatno liječenje. Pronašli smo mnoga ispitivanja koja su u tijeku, a neka od njih uspoređuju CAR T-stanice sa standardnom njegom. Nastavit ćemo procjenjivati dokaze o ovoj novoj terapiji.

Datum pretraživanja dokaza

Autori su u ovaj sustavni pregled uključili istraživanja objavljena do rujna 2020. godine.