Cilj Cochraneovog sustavnog pregleda

Cilj ove Cochraneove sinteze kvalitativnih dokaza bio je istražiti kakvo iskustvo imaju ljudi koji primaju uvjetne ili bezuvjetne novčane dodatke povezane sa zdravljem. Analizirano je 41 kvalitativno istraživanje.

Ključne poruke

Ljudi cijene novčane dodatke i smatraju ih nužnima za svoje osnovne potrebe. Međutim, novčani dodatci mogu utjecati na međuljudske odnose na pozitivan i negativan način. Ne žele svi primati gotovinu i neki primatelji smatraju da gotovina ne može biti dostatna za promjenu njihovog zdravstvenog ponašanja. 

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Uvjetni i bezuvjetni programi prijenosa novca postoje diljem svijeta. Uvjetni novčani prijenos je novac (gotovina) koji se daje ljudima ako se ponašaju na određeni način. Primjerice, roditelji mogu dobiti novac ako svoju djecu odvedu u dom zdravlja. Bezuvjetni novčani prijenos je novac koji se daje bez ikakvih uvjeta ili pravila korištenja. U nekim okruženjima ljudi dobivaju novčane prijenose iz državnih programa. U drugim okruženjima, prijenose mogu vršiti nevladine organizacije ili istraživački projekti. Cilj mnogih takvih programa je poboljšanje ljudskog zdravlja, ali istraživanja koja mjere učinak tih programa na zdravlje pokazuju različite rezultate. Stoga je Cochrane odlučio istražiti iskustva sudionika u tim programima. 

Ključni rezultati

Sustavni pregled sastoji se od 127 istraživanja od kojih je 41 uključeno u analizu. Trideset i dva dodatna istraživanja pronađena su nakon ažurirane pretrage 5. srpnja 2022. godine i čekaju klasifikaciju. Četrdeset i jedno analizirano istraživanje dolazi iz 24 različite zemlje iz svih regija Svjetske zdravstvene organizacije. U tim su istraživanjima obrađivani stavovi i iskustva primatelja novčanih prijenosa s različitim zdravstvenim stanjima, kao što su zarazne bolesti, invaliditet i dugotrajne bolesti, spolno i reproduktivno zdravlje te zdravlje majke i djeteta. Rezultati su umjerene do visoke razine pouzdanosti. Otkriveno je da ljudi koji primaju novčane prijenose iste smatraju potrebnima. Rekli su da im je novac kratkoročno pomogao, ali ponekad i dugoročno. Međutim, smatraju kako je dani iznos premalen da zadovolji njihove potrebe. Također smatraju kako sam novac nije dostatan za promjenu ponašanja te da su im potrebne i druge vrste podrške, kao što je socijalna ili psihološka podrška ili obuka i prilika za zapošljavanje. Ljudi su rekli da ih je novac ohrabrio i učinio samostalnijima, posebice žene i osobe s invaliditetom. U nekim su okruženjima ljudi iskusili pritisak obitelji ili osoblja programa kako koristiti novac. Rekli su da je novac poboljšao njihove odnose s obiteljima i sa zajednicom. Međutim, može doći do tenzija, sumnje i sukoba u zajednicama u kojima su jedni dobili novac, a drugi nisu. Neki su ljudi također rekli da su bili stigmatizirani zbog primanja novčanih prijenosa. Dok su neki naišli na prepreke tijekom pristupanja novcu, neki su odbijali ili oklijevali primiti novac. Neki su primatelji smatrali da su programi prijenosa novca prihvatljiviji kada su se složili s ciljevima i procesima programa.

Datum pretraživanja dokaza

U sustavni pregled uključena su istraživanja objavljena prije 5. lipnja 2020. godine. Pretraga je ponovljena u srpnju 2022. godine i 32 dodatna istraživanja čekaju klasifikaciju.