Dosadašnje spoznaje

Demencija je bolest u kojoj se pamćenje i druge sposobnosti razmišljanja pogoršavaju do te mjere da osoba više ne može bez pomoći drugih upravljati svojim svakodnevnim aktivnostima. Ako su problemi s pamćenjem i razmišljanjem blaži, na način da ne ometaju samostalni život, takvo se stanje opisuje kao blago kognitivno oštećenje. Oba stanja obično pogađaju starije osobe. Smatra se važnim da osobe s demencijom ili blagim kognitivnim oštećenjem dobiju točnu dijagnozu u pravo vrijeme, kako bi one i njihove obitelji mogli razumjeti problem te potražiti liječenje i podršku. Međutim, milijuni ljudi s demencijom diljem svijeta nikada ne dobiju dijagnozu. Za to postoji mnogo razloga, ali jedan od njih može biti nedostatak pristupačnih dijagnostičkih usluga, osobito za ljude u ruralnim područjima ili one kojima je teško putovati. Tijekom pandemije bolesti COVID-19 mnoge su ustanove u kojima se usluga pruža licem u lice bile zatvorene. Telemedicina - korištenje informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) za pružanje zdravstvenih usluga na daljinu može biti način olakšanja pristupa specijalističkoj procjeni za osobe sa sumnjom na demenciju kojima nije lako doći do klinika. Međutim, važno je biti siguran da povećana pristupačnost ne ide na štetu točnosti dijagnoze.

Istraživačko pitanje

Pitali smo koliko su točne telemedicinske dijagnoze demencije i blagog kognitivnog oštećenja u usporedbi s dijagnozama postavljenim kada pacijenti posjećuju tradicionalne klinike za procjenu koja se dobiva uživo.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražili smo baze podataka medicinskih ispitivanja do 4. studenoga 2020. godine za ispitivanja u kojima su osobe prošle dvije procjene zbog sumnje na demenciju ili blago kognitivno oštećenje: jednu telemedicinsku procjenu zdravstvenog stanja i jednu konvencionalnu procjenu licem u lice. Obje procjene izvršili su stručnjaci i obavile su se u roku od mjesec dana. Za procjenu točnosti telemedicinske procjene, svaki kontakt između pacijenta i stručnjaka je morao biti obavljen na daljinu, koristeći IKT-ove, ali neke od informacija koje su bile potrebne za postavljanje dijagnoze se moralo prikupiti od ostalih članova tima koji su pacijenta vidjeli uživo. Zatim smo procijenili koliko su rezultati telemedicinskih procjena bili u skladu s ocjenama koje su donešene uživo (licem u lice).

Rezultati

Uključili smo tri ispitivanja (136 sudionika sa sumnjom na demenciju). Jedno malo ispitivanje (16 sudionika) provedeno je u domovima za veterane u Sjedinjenim Američkim Državama, ostala dva provedena su u ustanovama usluga za zajednicu u Australiji. Sva ta ispitivanja koristila su videokonferencijske sustave za svoje telemedicinske procjene zdravstvenog stanja. Sva tri ispitivanja imala su za cilj postavljanje dijagnoze demencije, ali samo jedno je također imalo za cilj dijagnosticiranje blagog kognitivnog oštećenja. Kvaliteta ispitivanja je općenito bila dobra. U dva ispitivanja, medicinske sestre koje su osobno vidjele pacijente odigrale su veliku ulogu u prikupljanju podataka korištenih u obje procjene, što bi u ta ispitivanja moglo uvesti pristranost.

Ispitivanja su pokazala da je telemedicinska procjena točno prepoznala između 80 i 100% osoba koje su također dobile dijagnozu demencije pri procjeni uživo, kao i da je točno prepoznala 80 do 100% osoba koje nisu imale demenciju.

Samo je jedno ispitivanje (100 sudionika) pokušalo dijagnosticirati blago kognitivno oštećenje. U ovom ispitivanju, 71% sudionika koji su imali blago kognitivno oštećenje i 73% sudionika koji nisu imali blago kognitivno oštećenje ispravno su identificirani pomoću telemedicinske procjene.

U tom ispitivanju telemedicinska procjena je točno prepoznala 97% osoba koje su imali iliblago kognitivno oštećenje ili demenciju, ali je točno prepoznala samo 22% osoba koje nisu imale nijedno od to dvoje, iako je taj rezultat jako nepouzdan zbog malog broja sudionika u ovoj kategoriji.

Važno je napomenuti da dijagnoze demencije i blagog kognitivnog oštećenja koje su postavila dva stručnjaka pregledavajući pacijente uživo neće imati 100% međusobnog slaganja. Stoga se ne može očekivati ni savršeno slaganje između procjena uživo i onih pomoću telemedicine.

Zaključci

Iz dokaza koje smo pronašli se čini da telemedicinska procjena ima veliku razinu točnosti za dijagnosticiranje demencije kada se usporedi sa procjenom uživo, iako su mali broj ispitivanja i sudionika i razlike među samim ispitivanja razlozi zašto ne možemo imati previše pouzdanja u ove rezultate. Činilo se da je telemedicinska procjena malo manje točna za dijagnosticiranje blagog kognitivnog oštećenja nego za demenciju. Suglasnost između procjena uživo također nije potpuna te stoga ne možemo reći da su neslaganja između telemedicinskih procjena i procjena uživo bila imalo češća.