Ključne poruke

Zbog nedostatka čvrstih dokaza, nije jasno djeluju li kortikosteroidi koji se daju u uho (intratimpanični kortikosteroidi) na poboljšanje simptoma kod osoba s Ménièreovom bolešću. Također nije jasno postoje li rizici povezani s liječenjem.

Potrebna su veća, bolje provedena istraživanja kako bi se otkrilo je li ovakva vrsta liječenja učinkovita te postoje li neželjeni učinci.

Uz to, trebalo bi razraditi strategiju kako najbolje mjeriti simptome oboljelih od Ménièreove bolesti. Strategija bi trebala uključivati i razvoj „temeljnog skupa ishoda“ - popis ishoda koje bi trebalo pratiti u svim istraživanjima Ménièreove bolesti.

Što je Ménièreova bolest?

Ménièreova bolest je stanje koje zahvaća unutarnje uho. Uzrokuje vrtoglavicu ili vertigo, kao i probleme sa sluhom, tinitus (zvonjavu, brujanje ili zujanje u ušima) te osjećaj „zaštopanosti“ ili pritiska u uhu. Obično pogađa odrasle osobe, a počinje u srednjim godinama.

Kako se liječi Ménièreova bolest?

Oralni lijekovi (tablete) obično su prva linija liječenja Ménièreove bolesti. U slučaju neuspjeha takvog liječenja, kortikosteroidi se mogu primijeniti direktno u uho. Najčešće se injektiraju u bubnjić, ali mogu se primijeniti i umetanjem ušice - sićušne cijevi - u bubnjić, iz koje kortikosteroidi cure u obliku kapi.

Cilj ovog sustavnog pregleda

Željelo se saznati:

- postoje li dokazi da intratimpanični kortikosteroidi smanjuju simptome Ménièreove bolesti;

- može li ovakav vid terapije uzrokovati ozbiljne štetne učinke ili druge nuspojave (poput stvaranja rupe u bubnjiću).

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pregledana su istraživanja koja su uspoređivala intratimpanične kortikosteroide s izostankom terapije ili placebom.

Ključni rezultati

Pronađeno je 10 istraživanja s ukupno 952 osobe. Provedena su u trajanju od 3 mjeseca do dvije godine.

- Za poboljšanje vrtoglavice bilo je jako malo razlike između pacijenata koji su primili intratimpanične kortikosteroide i onih koji nisu bili ni na kakvoj terapiji (ili su primili placebo), bilo u periodu od šest mjeseci do jedne godine ili do dvije godine od početka praćenja.

- Kad se uzme u obzir broj napada vrtoglavice, intratimpanični kortikosteroidi bi mogli smanjiti njihovu učestalost, ali neznatno. Ovaj se rezultat odnosi samo na pacijente koji su pregledani nakon tri do šest mjeseci, no nije sigurno bi li isti učinak bio vidljiv i nakon dužeg perioda praćenja.

- Nije jasno povećavaju li intratimpanični kortikosteroidi mogućnost ozbiljnih zdravstvenih problema (tj. ozbiljnih nuspojava).

Koja su ograničenja ovih dokaza?

Vrlo je mala pouzdanost ovih dokaza jer je većina istraživanja provedena na malom broju ispitanika, a zamijećeni su i problemi u njihovu provođenju, što znači da bi rezultati mogli biti nepouzdani. Pronađena su i dva velika istraživanja, no njihovi rezultati nisu bili objavljeni, stoga nisu mogli biti uključeni u ovaj pregled. Koliko je poznato, oba su istraživanja pokazala da intratimpanični kortikosteroidi nisu bili učinkoviti. Da su rezultati bili dostupni, zaključci ovog sustavnog pregleda mogli su biti drugačiji.

Potrebna su veća, dobro provedena istraživanja kako bi se pokušalo utvrditi koliko su različite terapije stvarno učinkovite. Osim toga, osobe zadužene za provođenje tih istraživanja moraju osigurati dostupnost rezultata, bez obzira na to kakvi su.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do rujna 2022. godine.