Irena: Dobar dan,  ja sam izv. prof. dr. sc. Irena Zakarija-Grković, voditeljica Hrvatskog Cochranea, s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Cochraneova skupina za rad proizvela je mnoge sustavne preglede koje bi mogle pomoći radnicima da budu sigurni na svom radnom mjestu. U ovom podcastu, Roos Schelvis, viši istraživač za mentalno zdravlje i rad te docentica Sietske Tammiga, oboje iz Medicinskog Centra Sveučilišta u Amsterdamu u Nizozemskoj, raspravljaju o obnovljenom sustavnom pregledu iz svibnja 2023., koji se bavi učincima intervencija na individualnoj razini za smanjenje stresa zdravstvenih radnika, a doktorica stomatologije, Mia Soleša, suradnica hrvatskog Cochrane-a, prevela je razgovor i pročitati će nam ga.

Irena: Za početak, biste li nam mogli reći nešto o pojavi stresa kod zdravstvenih radnika?

Mia: Naravno. Zdravstveni radnici često se suočavaju sa stresnim i emocionalnim situacijama  prilikom skrbi pacijenata , kao i s visokim očekivanjima u poslu i dugim radnim vremenom koje rad u zdravstvenim ustanovama nosi sa sobom. Ako stresne situacije potraju dulje vrijeme bez prilike za oporavak, onda se mogu razviti simptomi stresa. Ti simptomi mogu biti fizički poput glavobolje, boli u leđima, napetosti ili bolnosti mišića, ali mogu biti i psihički poput slabe koncentracije. Također vidimo situacije u kojima stres rezultira problemima u ponašanju, sukobima s kolegama, a vidimo i emocionalne simptome  kao posljedice stresa.

Irena: To zvuči ozbiljno. Stvara li to posebne izazove za zdravstvo?

Mia: Da, mislimo da stvara. Zdravstveni radnici doživljavaju više razine stresa u usporedbi s ostatkom radno sposobnog stanovništva.. Povrh toga, postoji manjak zdravstvenih radnika uz izrazite fluktuacije. . Učinkovita prevencija stresa može pomoći da se to  ublaži.

Irena: Dakle, kako možemo pomoći zdravstvenim radnicima?

Mia: Moguće je učiniti niz stvari.  Možemo promijeniti stvari u organizaciji za koju zdravstveni radnici rade kako bismo spriječili stresne situacije koliko god je to moguće, ili možemo promijeniti radnu situaciju pojedinca ili možemo promijeniti način na koji se pojedinac nosi sa stresom koji već postoji.
U našem pregledu proučavali smo intervencije u kojima su sudionici dobivali podršku pri uvođenju promjena u svom poslu. Isključili smo programe u kojima je sam rad promijenjen ili su napravljene promjene na organizacijskoj razini. Intervencije koje smo proučavali podijelili smo u dvije skupine:
-Prvo, intervencije koje usmjeravaju pozornost na stresni događaj kao što su stresne misli, stresni osjećaji, stresna ponašanja
-Drugo,  intervencije koje usmjeravaju pozornost dalje od stresnog događaja onime što nazivamo psihološkim distanciranjem

Irena: Ako sam dobro shvatila, joga bi bila intervencija koja odmiče pozornost od stresnog iskustva?

Mia: Točno.  Sličan učinak bi imalo i bavljenje sportom, primjerice.

Irena: U redu, koji su dokazi?

Mia: Pronašli smo 117 studija koje su uključivale oko 11 000 zdravstvenih radnika na gotovo svim kontinentima. U tim studijama uvijek je postojala intervencija za smanjenje stresa na individualnoj razini koja se uspoređivala s nikakvom intervencijom ili s intervencijom bez smanjena stresa.

Irena: To je baš mnogo. I što nam ove studije govore?

Mia: Utvrdili smo, i mislim da su to dobre vijesti, da bi zdravstveni radnici mogli smanjiti stres pomoću intervencija kao što su kognitivno-bihevioralni trening, tjelovježba ili slušanje glazbe. Zanimljivo je i to da je usmjeravanje pozornosti na stresni događaj bilo uspješno kao i usmjeravanje pozornosti dalje od stresnog događaja.

Irena: To zvuči kao da nije važno što radite, sve dok nešto radite.

Mia: Da, i mislim da je važno da poslodavci zaposlenicima pruže širok raspon opcija kako bi mogli odabrati što odgovara njima ili njihovim potrebama. Takve intervencije mogu pomoći zdravstvenim djelatnicima samima, a dobrobiti se mogu prenijeti na pacijente o kojima skrbe, kao i na organizacije u kojima rade.

Irena: U redu, sveukupno, koja je vaša praktična poruka?

Mia: Općenito, rekao bih da poslodavci ne bi trebali oklijevati u omogućavanju intervencija za smanjenje stresa svojim zaposlenicima, jer bi to moglo donijeti koristi u zdravstvu. Svojim akademskim kolegama, rekao bih da bismo se trebali usredotočiti na proučavanje dugoročnih učinaka intervencija za upravljanje stresom jer su još uvijek nepoznati. Također, može se očekivati veći učinak za više zdravstvenih radnika ako se psihosocijalni uvjeti rada poboljšaju, što se može postići intervencijama na organizacijskoj razini.

Irena: Dakle, u istraživanju bismo trebali proučavati i dugoročne učinke ovih intervencija na individualnoj razini, ali  i na intervencije na organizacijskoj razini?

Mia: Tako je.  A bi moglo biti  teško i izazovno,  ali to je ono zbog čega se bavimo znanošću.

Irena: Puno hvala, Mia. Ukoliko bi netko htio pročitati pregled ili sažetak, kako doći do njega?

Mia: Dostupan je online. -Potrebno je otvoriti stranicu Cochrane Library.com i upisati u tražilicu „stress prevention healthcare“. Pronaći ćete naš pregled na početku liste.

Lektorirao: Mladen Boban
Snimio: Teo Peričić
Čitali: Mia Soleša i Irena Zakarija-Grković