Irena: Venska tromboembolija je često i možebitno životno ugrožavajuće stanje obilježeno stvaranjem ugruška u venama nogu ili zdjelice ili njegovim pomicanjem u pluća gdje začepljuje krvne žile. Heparin je jedan od načina liječenja, a obnovljeni Cochrane sustavni pregled iz veljače 2017. istražuje dokaze o njegovim učincima. Glavna autorica, Lindsay Robertson iz Bolnice Freeman u Newcastleu na Tyneu u Velikoj Britaniji, objašnjava što su pronašli, a Iva Jerčić Martinić-Cezar iz Kliničkog bolničkog centra Split prevela je razgovor i govorit će nam o tome.

Iva: Uobičajeni lijek za osobe s venskom tromboembolijom je antikoagulant, najčešće heparin, koji se daje da bi spriječio daljnje stvaranje ugrušaka. Postoje dva oblika heparina: heparin male molekularne mase (LMWH) ili nefrakcionirani heparin (UFH). UFH je stariji lijek i daje se intravenskom infuzijom ili potkožnom injekcijom. Kada ga primjenjuju, liječnici moraju pažljivo pratiti čimbenike zgrušavanja i po potrebi prilagoditi dozu. S druge strane, LMWH se daje jednom ili dvaput dnevno potkožnom injekcijom i ne zahtijeva često praćenje kao UFH.
Iako se LMWH koristi u sprječavanju ponovnog nastanka tromboembolije, prikupljaju se dokazi o njegovoj sigurnosti i učinkovitosti u početnom liječenju venske tromboembolije; stoga su autori željeli iznijeti zajedno sve dokaze u ovom, trećem obnovljenom izdanju Cochrane sustavnog pregleda prvi put objavljenog 1999. godine.
Ispitivali su učinkovitost i sigurnost nepromjenjive doze potkožno primijenjenog heparina niske molekularne mase u usporedbi s prilagođenom dozom intravenski primijenjenog nefrakcioniranog heparina te primjenu nefrakcioniranog heparina u početnom liječenju osoba s venskom tromboembolijom. Procjenjivali su koliko se puta u pacijenata razvio dodatan krvni ugrušak, broj pacijenata čiji se početni ugrušak smanjio, te sigurnosne ishode poput smrti i nastanka značajnih krvarenja za vrijeme početnog liječenja ili unutar 48 sati od njegova završetka.
Pronašli su 29 randomiziranih istraživanja koja su uključila više od 10.000 pacijenata s venskom tromboembolijom. Ujedinavanje rezultata pokazalo je da su se u manje pacijenata liječenih LMWH-om stvarali dodatni krvni ugrušci stvarali te da se, u usporedbi s liječenjem UFH-om, dogodilo manje slučajeva krvarenja. U tumačenju tih rezultata treba biti oprezan zbog umjerene kvalitete dokaza. Nije bilo razlike u broju smrti između skupina liječenih LMWH-om i UFH-om. U skupini liječenoj LMWH-om smanjila se veličina početnog krvnog ugruška u usporedbi sa skupinom liječenom UFH-om, no kvaliteta tih dokaza bila je niska jer rezultati u studijama nisu bili slični.
Ukratko, čini se da LMWH smanjuje stvaranje dodatnih krvnih ugrušaka i većih krvarenja tijekom početnog liječenja, te da bi mogao smanjiti veličinu ugruška više od UFH. Međutim, umjerena do niska kvaliteta tih dokaza i razmjerno kratak nadzor bolesnika u postojećim ispitivanjima znači da su potrebne daljnje studije velikih razmjera, posebice za određivanje relativnih učinaka LMWH i UFH na dugoročne ishode venske tromboembolije.

Irena: Ukoliko želite detaljnije istražiti postojeće dokaze, potražite punu inačicu članka na mrežnim stranicama Cochrane knjižnice (Cochrane library.com) i u tražilicu upišite 'venska tromboembolija i nepromjenjiva doza heparina'.

Podcast translated by Iva Jerčić Martinić-Cezar
Translated podcast edited by Matko Marušić
Translated Podcast read by Irena Zakarija-Grković and Iva Jerčić Martinić-Cezar
Translated Podcast recorded by Teo Peričić