Danijel: Cochraneov pregledni članak, koji bi mogao biti primjenjiv na stotine tisuća ljudskih bića svakoga dana, prati utjecaj ranog kontakta koža na kožu na majke i njihovu zdravu novorođenčad. Obnovljen je u studenome 2016. a vodeći autor Elizabeth Moore s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Vanderbilt u Nashville-u, SAD, objašnjava što su pronašli. Zorica Kovač, prvostupnica sestrinstva i patronažna sestra iz Osijeka, prevela je razgovor, a Irena Zakarija-Grković, s Medicinskog fakulteta u Splitu govoriti će nam o tome što su autori pronašli.

Irena: Pri kontaktu koža na kožu, dijete je postavljeno na majčina prsa odmah po rođenju ili nedugo potom. Međutim, tijekom dvadesetog stoljeća odvajanje majki od tek rođene djece postalo je standardom u praksi, usprkos mnogim dokazima da bi moglo biti štetno. Cochraneov pregledni članak podržava značaj kontakta koža na kožu ispitivanjem dostupnih istraživanja o utjecaju te metode na dojenje, ponašanje majke i djeteta kao i na fiziološka zbivanja u djece.
Uključili su istraživanja u kojima su majke i zdrava novorođenčad započeli s kontaktom koža na kožu unutar 24 sata po porodu, uspoređujući ih s onima kod kojih se to nije dogodilo ili provelo. Pronašli su ukupno 46 studija s gotovo 4000 majki i djece, od kojih su u analizu mogli uključiti 38 studija, s nešto manje od 3500 majki i djece. U 8 studija su bile uključene majke koje su rodile carskim rezom, a u 6 studija su bila uključena i prijevremeno rođena djeca (rođena poslije 35. tjedna trudnoće).
Sveukupno, djeca koja su bila u kontaktu koža na kožu imala su za 32% veću vjerojatnost za uspješno dojenje tijekom prvog hranjenja, nasuprot onima koje su majke dobile povijene u pokrivač. Majke koje su imale iskustvo kontakta koža na kožu su imale 24% veću vjerojatnost da doje od prvog do četvrtog mjeseca po porodu u odnosu na žene koje su imale uobičajeni kontakt s djetetom. One su također svoju djecu dojile prosječno 64 dana dulje. Djeca koja su držana u kontaktu koža na kožu imala su višu razinu glukoze u krvi pri jednakoj temperaturi u odnosu na drugu djecu. Rani fiziološki ishod kod zdrave kasne nedonoščadi koja su držana u kontaktu koža na kožu bio je također bolji nego u onih bez kontakta koža na kožu. 
Manje su pouzdani rezultati kod žena koje su rodile carskim rezom zbog malog broja žena uključenih u istraživanja, no dokazi također podupiru djelotvornost ranog kontakta koža na kožu, s više žena koje su uspješno dojile i dojile unutar prva četiri mjeseca nakon rođenja.
No ovaj sustavni pregled ima i nedostataka. U uključenim studijama je kontakt koža na kožu definiran na različite načine te su za procjenu i mjerenje ishoda upotrijebljeni različiti mjerni instrumenti, kao što su različite skale, te je vrijeme praćenja bilo različito. Uključene žene i osoblje su znali da su predmet istraživanja, a žene iz skupine sa standardnom skrbi su dobile podršku dojenju u različitoj mjeri. Ove različitosti su dovele do opsežnih odstupanja u istraživanjima i do slabije kvalitete dokaza.
Međutim, zaključno, obnovljeni pregledni članak podupire primjenu kontakta koža na kožu u promicanju dojenja, što je značajno jer se zna da dojenje pomaže kako bi djeca izbjegla obolijevanja i ostala zdrava. Rani kontakt koža na kožu bi trebao biti uobičajeni postupak kod zdrave djece, uključujući djecu rođenu carskim rezom i prijevremeno rođenu djecu od 35. tjedna ili više.

Danijel: Ukoliko želite pročitati više o istraživanju i ishodima ranog kontakta koža na kožu za majke i djecu, potražite ga online. Samo pođite na Cochrane knjižnicu (Cochrane library.com) i u tražilicu unesite izraz „rani kontakt koža na kožu“.