Danijel: U osoba koje su imale traumatske ozljede mozga postoji veća vjerojatnost da će razviti depresiju i važno je pronaći najučinkovitije liječenje za njih, imajući na umu da to ne moraju biti postupci koji vrijede za osobe čija je depresija uzrokovana drugim čimbenicima. Novi Cochraneov pregled iz prosnica 2015. donosi dokaze o liječenju bez lijekova i vodeći autor, Paul Gertier iz Centra za rehabilitaciju i istraživanje John Walsh u Australiji govorio je više o tome. Ivana Turudić prevela je razgovor, a Irena Zakarija-Grković, iz Hrvatskog Cochranea, će ga pročitati.

Irena: Paul smatra da depresija koja slijedi iz traumatske ozljede mozga, ili TBI, može usporiti oporavak osobe od ozljede glave i povećati rizik od samoubojstva i s kolegama je stoga odlučio istražiti korisne i štetne učinke mnogih različitih postupaka bez lijekova koji bi se mogli koristiti kao pomoć. Željeli su vidjeti kakav učinak ti postupci imaju u usporedbi s izostankom ikakvih posebnih intervencija protiv depresije i s postupcima utemeljenim na korištenju lijekova, a služeći se podatcima iz ispitivanja u kojima su neki od pacijenata slučajnim odabirom liječeni postupcima bez lijekova. No, našli su malo podataka, a i oni nisu bili dovoljno snažni da osiguraju potporu za bilo koju od intervencija koje su razmatrane.
Bili su zainteresirani za dokaze vezane za djecu i odrasle, no nisu pronašli randomizirane pokuse u ljudi mlađih od 18 godina. Postojalo je šest pokusa za odrasle s ukupno 334 sudionika. Četiri studije istraživale su psihologijske intervencije, jedna je procjenjivala intervenciju vježbom, a šesta je testirala ponovljenu transkranijalnu magnetsku stimulaciju, ili rTMS.
Kada su povezali podatke iz te tri studije koje su usporedile kognitivno-bihevioralnu terapiju ili kognitivnu terapiju utemeljenu na usredotočenom promišljanju s kontrolnom intervencijom bez postupka, nisu pronašli pouzdan učinak kao podršku korištenju tih psihologijskih postupaka liječenja. Također, pokus sa kognitivno-bihevioralnom terapijom nasuprot podržavajućoj psihoterapiji nije pokazivao učinak u korist ni jedne od tih intervencija.
Slično tome, studija koja je uspoređivala program nadgledanog vježbanja s uobičajenim vježbanjem nije otkrila učinke u korist ni jednoga od njih. Uz to, zbog toga što je kvaliteta dokaza bila prilično niska, istraživači nisu mogli izvući zaključak o učincima rTMS-a iz završne studije koja je uspoređivala rTMS i antidepresiv s liječenjem samim antidepresivom.
Zaključno, nije moguće preporučiti ni jedan način liječenja na temelju trenutnih dokaza. Buduće studije trebaju osigurati korištenje dobro prihvaćenih kriterija za odabir pacijenata s depresijom i ocijeniti te intervencije bez lijekova na načine koji će omogućiti da se bilo koji učinak intervencije može jasno identificirati.

Danijel: Trenutno je verziju Paulova pregleda moguće pročitati i očekivati nove podatke kad budu provedene nove studije na Cochrane library točka com. Da bi se pregled pronašao potrebno je otići na stranicu i pretražiti je jednostavnom frazom "TBI and depression".

Prevela: Ivana Turudić
Lektorirao: Matko Marušić
Pročitala: Irena Zakarija-Grković i Danijel Nejasmić
Snimio: Teo Peričić