Rea: Hemodijaliza je najčešći oblik liječenja bubrežnog zatajenja na globalnoj razini, ali se mogu pojaviti problemi kod pristupa pacijentovom krvotoku. Novi Cochrane sustavni pregled literature iz siječnja 2016. g. ispituje metode sprječavanje jednog od takvih problema, odnosno razvoja stenoze. Glavni autor pregleda, Pietro Ravani sa Sveučilišta u Calgaryu u Kanadi, opisao je što se sustavnim pregledom otkrilo, Nina Raguž, suradnica hrvatskog Cochranea, prevela je razgovor, a Irena Zakarija-Grković iz Hrvatskog Cochranea s Medicinskog fakulteta u Splitu će nam ga pročitati.

Irena: Da bi pacijent mogao primiti hemodijalizu, potreban je pouzdan pristup krvotoku. Arteriovenski pristup, odnosno fistula ili graft u ruci, smatra se najboljim načinom. Fistula je vena koja je kirurški povezana s arterijom, dok je graft plastični cjevovod smješten ispod kože koji povezuje arteriju s venom. Međutim, oni s vremenom imaju tendenciju sužavanja što nazivamo stenozom. Kod stenoze se umanjuje protok krvi i kvaliteta dijalize, a može doći i do zgrušavanja u krvnoj žili ili cjevastoj strukturi.
Stoga smjernice preporučuju redoviti probir pomoću dijagnostičkih testova, fizikalnog pregleda ili oboje, a sve kako bi se identificirali i liječili problemi u nadi da rana korekcija stenoze može održati funkcionalnost i otvorenost pristupa te produžiti njegovu uporabu. Ovaj pregled uspoređuje dvije metode: ispravljanje stenoze prije nego što pristup postane disfunkcionalan te čekanje i ispravljanje stenoze samo onda kada pristup uistinu postane disfunkcionalan. Čak i nakon što su pažljivo razmotrili obje solucije, znanstvenici nisu bili u mogućnosti podržati preventivni pristup.
Analiziralo se 14 testiranja, pri čemu je kod gotovo 1400 sudionika slučajnim odabirom određeno da li će biti podvrgnuti preliminarnoj ili odgođenoj korekciji pristupne stenoze. Ukupno gledajući, otkriveno je da će preliminarna korekcija vjerojatnije spriječiti zgrušavanje pristupa, ali ne i poboljšati dugovječnost arteriovenskog pristupa. Kada su zasebno procijenjeni učinci preventivne korekcije u fistulama i graftovima, otkriveni su povoljniji rezultati kod osoba koje koriste fistule, ali ove su studije malog opsega i vrlo niske kvalitete, zbog čega je lako zaključiti da su ovi bolji ishodi rezultat slučajnosti ili pristranosti, a ne stvarni učinci preventivne metode. Također se otkrilo da preliminarna metoda korekcije stenoze može povećati broj postupaka vezanih uz sami pristup te broj negativnih posljedica samog postupka, uključujući infekcije i smrtnost.
Ukratko, ovo istraživanje pruža podatke utemeljene na dobivenim rezultatima koji ne podržavaju dodatni nadzor i preventivnu korekciju stenoze u arteriovenskom pristupu, osobito kod osoba koje koriste graftove. Iako korekcija pretežne stenoze može smanjiti rizik od gubitka pristupa fistulama, također može povećati rizik od neželjenih događaja povezanih s postupkom i troškove zdravstvene zaštite. Potrebna su velika, multicentrična klinička ispitivanja, s naglaskom na osobe koje koriste fistule, kako bi se razjasnile potencijalne štete i očekivane koristi od rutinskog nadzora pristupa i preventivne korekcije pristupne stenoze.

Rea: Ako želite pročitati više o postojećim dokazima koje opisuje Pietro, te pratiti ona buduća kod eventualnih većih ispitivanja, jednostavno upišite u tražilicu Cochrane knjižnice 'preventivna korekcija i stenoza'.

Podcast translated and edited by Nina Raguž
Translated podcast read by Irena Zakarija-Grković and Rea Ščepanović
Translated podcast recorded by Teo Peričić