Irena: Budući da je problem demencije u porastu, raste i potreba za njezinim ranim dijagnosticiranjem. Cochrane sustavni pregledni radovi ispitivali su različite testove dijagnosticiranja, a novi pregledni rad iz studenog 2016. godine istražuje IQCODE. Glavni autor Terry Quinn sa Sveučilišta u Glasgowu, u Velikoj Britaniji objašnjava što su pronašli, a Helena Tomljenović s Medicinskog fakulteta u Splitu prevela je razgovor i govorit će nam o tome.

Helena: Demencija je jedan od glavnih izazova s kojim je suočeno suvremeno globalno zdravstvo. Važan prvi korak u upravljanju tim stanjem je rana i točna dijagnoza brojnim dostupnim alatima za procjenu, koji kliničarima pomažu u probiru bolesnika. Često oni uključuju formu olovka-papir ili testove pamćenja s pacijentom. No, autore je zanimala procjena drugačijim pristupom. Informant Questionnaire on Cognitive Decline in the Elderly – skraćeno IQCODE, usredotočuje se na nekoga tko poznaje pacijenta, kao što je član obitelji ili prijatelj, te ih ispituje standardiziranim pitanjima koja procjenjuju promjene u pamćenju kroz vrijeme.
U drugim Cochrane sustavnim pregledima pokazalo se da je IQCODE dosta dobar alat za probir demencije, te autore sada zanima može li IQCODE predvidjeti buduću kognitivnu deterioraciju u osoba koje nemaju jasnu demenciju u trenutku ispitivanja. Iako se to na prvi pogled može činiti kao kontra-intuitivno pitanje, hipoteza autora bila je da nizak broj bodova na IQCODE-u može predstavljati rane faze neurodegenerativnog stanja u pozadini koje još nije ispunilo formalne dijagnostičke uvjete za demenciju.
Autori su pronašli tri relevantne studije, s ukupno 626 pacijenta. Međutim, osobe u tim studijama, okruženje i način na koji je IQCODE korišten su bile toliko različite da nisu dale podatke koji bi se mogli koristiti za metaanalizu. U svim studijama IQCODE je korišten u trenutku velikog fiziološkog inzulta koji je mogao imao poguban učinak na kogniciju. U dvije to je bio akutni udar, a u jednoj prijelom kuka. Posljedično, iako su sve tri studije bile relevantne za istraživačko pitanje, one nisu mogle pružiti odgovor o točnosti IQCODE za određuvanje osnovne povijesti demencije koja nije komplicirana drugom bolesti. Nalaze valja interpretirati s oprezom, jer su sve studije bile potencijalno pristrane, pogotovo glede osipanja ispitanika do ponovnog ispitivanja i osnovne procjene za demenciju.
Pozitivan IQCODE prepoznao je većinu pacijenata koji bi razvili demenciju, ali je krivo prepoznao one koji neće razviti demenciju, što ga čini neprikladnim za samostalno korištenje. Zaključno, pronašli su ograničene objavljene dokaze za učinkovitost IQCODE-a u predviđanju buduće demencije. Ondje gdje su podaci bili dostupni, IQCODE-u je nedostajalo specifičnosti i mogao je pogrješno označiti određeni broj ljudi kao rizične za razvoj demencije iako oni to nisu bili. Zbog toga su autori zaključili da to nije prikladan alat za predviđanje demencije kada se koristi samostalno.

Irena: Ukoliko želite saznati više o nalazima ovog preglednoga rada i o zaključcima autora, ili pročitati druge preglede IQCODE kojeg je Helena spominjala, na internetu potražite Cochranelibrary.com i upišite 'IQCODE'.

Podcast translated by Helena Tomljenović
Translated podcast edited by Matko Marušić
Translated Podcast read by Irena Zakarija-Grković and Helena Tomljenović
Translated Podcast recorded by Teo Peričić