Ivan: Uz tisuće Cochrane preglednih članaka o učincima zdravstvene zaštite, nekoliko desetaka Cochrane metodoloških pregleda procjenjuje dokaze vezane za provođenje istraživanja. U ovom Cochrane glasovnom zapisu, Nancy Preston sa Sveučilišta Lancaster u Engleskoj iznosi svoje rezultate iz veljače 2016. U tom je sustavnom pregledu tražila načine pomoći zdravstvenim djelatnicima da uključe ljude na istraživačke studije. Jasna Karačić iz Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata, prevela je razgovor, a Irena Zakarija-Grković, s Medicinskog fakulteta u Splitu će nam govoriti o tome što su autori pronašli.

Irena: Nalaženje ljudi da sudjeluju u istraživanju je teško i često može potrajati dulje nego što su istraživači planirali da će im trebati da dobiju broj ljudi kojima su je potrebni. Čak i tada, mnoga istraživanja još uvijek nemaju dovoljan broj ljudi, onaj kojemu su se istraživači nadali. Istraživači se često oslanjaju na zdravstveno osoblje, poput liječnika i medicinskih sestara, da identificiraju potencijalne sudionike i pristupaju im s prijedlogom suradnje. Postoje tri faze u tom procesu. U prvoj treba identificirati prave ljude, u drugoj ih se približava prihvaćanju sudjelovanja i u trećoj se naposljetku dobiva pristanak za pridruživanje.
Autori su istražili strategije koje bi istraživači mogli primijeniti da bi poboljšali prve dvije faze, identificiranja i približavanja ljudi da sudjeluju. Pronašli su 11 studija koje su procijenile strategije novačenja osmišljene da bi se potaknulo zdravstveno osoblje da uključi ljude na studije, ali slika je bila zbunjujuća. Mnoge su studije bile slabe kvalitete, što je otežalo iznošenje čvrstih zaključaka. Iako su u tim istraživanjima postojale različite strategije, uspjeli su ih kategorizirati u tri glavne skupine.
Prvo, pet studija koristilo je sustav upozorenja. To je bio računalni sustav koji je provjeravao elektroničke datoteke, ili je član osoblja radio kroz evidenciju pacijenata da bi upozorio potencijalne kandidate da bi netko mogao biti prikladan za studiju. Sustavi upozorenja pokazali su neke učinke, ali nisu bili svugdje dobri.
Drugo, četiri su studije koristile informacije kao strategiju. To je uključivalo davanje dodatnih informacija o studiji osoblju u bolnicama ili klinikama koje novače ljude. To je učinjeno kroz posjete istraživača, edukacijskih seminara ili letaka. Međutim, ni jedna od testiranih strategija nije dovela do poboljšanja novačenja.
I treće, dvije studije oslonile su se određenog člana osoblja, čija je glavna uloga bila uključiti sudionike. To bi moglo biti zapošljavanje nekoga poput koordinatora za klinička ispitivanja ili istraživačke sestre s posebnim zadatkom novačenja ljudi u istraživanja. To je strategija koja najviše obećava. Dvije studije koje su ju testirale pokazale su poboljšanje u stopama novačenja. Međutim, kao i u ostalim studijama u ovom pregledu, one nisu bile studije visoke kvalitete pa moramo biti oprezni pri tumačenju nalaza.
Zaključno autori predlažu da se istraživači usredotoče na tu zadnju strategiju i oblikuju jake studije da bi saznali više o angažiranju određene osobe za novačenje u istraživanja, a ako je tome tako, kako je najbolje usmjeriti tu osobu.

Ivan: Da biste saznali više o ovom sustavnom pregledu i pročitali ostale Cochrane sustavne preglede o novačenju ljudi u istraživanja, posjetite stranicu Cochrane Library i pretražite naslove za 'regrutiranje ili zapošljavanje'.