Velik iznos novca namijenjenog zdravstvu troši se na lijekove, i taj se iznos neprestano povećava. Trošenje veće količine lijekova može značiti da manje novca ostaje na raspolaganju za bolnice, liječnike i druge javne službe kao što su obrazovanje i infrastruktura. Pogrešno korištenje, pretjerano korištenje ili nedovoljno korištenje lijekova također mogu dovesti do loših zdravstvenih ishoda i nepotrebnog rasipanja novca. Kad su u pitanju lijekovi koji se financiraju javnim novcem, uvijek se traže načini na koji će se osigurati bolje korištenje lijekova i načini za kontroliranje troškova, a bez štetnih posljedica na zdravlje građana. Pravila koja ograničavaju pokrivanje troškova određenih lijekova koji se izdaju na recept (a često se nazivaju pravilima koja zahtijevaju „prethodno odobrenje“ ili „posebnu autorizaciju“) jedan su vid pravila koja se mogu koristiti za kontrolu troškova u zdravstvu. Ovakva pravila podrazumijevaju da liječnici trebaju zatražiti lijek u ime pacijenta i pritom dostaviti informacije u kojima dokumentiraju pacijentove potrebe. Ovakva pravila imaju svrhu ograničiti uporabu određenih lijekova. Ako se ne odobri pokrivanje troškova traženog lijeka, pacijentu se preporučuje izdavanje zamjenskog lijeka, koji je često jeftiniji, a koji ima isto ili slično djelovanje. Ako pacijent ne želi prihvatiti preporuku za zamjenski lijek, može sam platiti izvorno preporučeni lijek. Lijekovi kojima se želi ograničiti uporaba obično su noviji skupi lijekovi za koje postoje jeftiniji i učinkoviti zamjenski lijekovi.

U ovom Cochrane sustavnom pregledu u medicinskoj literaturi je pronađeno 29 studija koje su ispitivale pravila kojima se ograničava financiranje određenih lijekova koji se izdaju na recept. Sustavni pregled je pokazao sljedeće: kad za lijekove postoje jeftiniji i učinkoviti zamjenski lijekovi, koji djeluju na iste simptome, pravila koja ograničavaju njihovu uporabu mogu osigurati bolju uporabu lijekova i smanjiti troškove, a bez povećanja korištenja drugih zdravstvenih usluga – kao što bi se moglo očekivati u slučaju da ograničenje pristupa lijeku ima negativne učinke na zdravlje. Podrobnija procjena je potrebna ako zamjenski lijekovi nisu učinkovita alternativa. Uklanjanje ograničenja na lijekove koji sprječavaju komplikacije bolesti može dovesti do njihova povećanog korištenja i smanjenja troškova u zdravstvu. Zaključno, kad se ograničenja u izdavanju lijekova koriste tako da se vode najboljim dostupnim dokazima o učincima lijekova na zdravlje, ta ograničenja omogućuju pravedan pristup lijekovima, koji omogućuje najveće koristi za zdravlje, a istovremeno omogućuju održivost javnog financiranja lijekova.