Iako nisu česti, prijelomi bedrene kosti (femura) u djece znaju zahtijevati produljeno bolničko liječenje, a kadšto i kiruršku intervenciju. To može biti jako neugodno i narušiti život i djece i njihovih obitelji. Ovaj je pregled usporedio različite postupke liječenja tih prijeloma. Kirurški pristup uključuje različite metode fiksacije slomljenih dijelova kosti, poput nutarnjih klinova, ili čavala spojenih na izvanjski okvir (izvanjska fiksacija). Nekirurški ili konzervativni postupci obično su različiti tipovi gipsanih kalupa sa ili bez trakcije (pri čemu se na nogu primijeni sila rastezanja).

Pretražena je medicinska literaturu objavljena do kolovoza 2013. Ovaj je Cochrane sustavni pregled uključio 10 randomiziranih ili kvazi-randomiziranih kontroliranih pokusa koji su obuhvatili 527 djece. Četiri su pokusa usporedila različite kirurške i konzervativne pristupe, tri su usporedila različite nekirurške, a tri različite kirurške pristupe. Uglavnom autori nisu bili sigurni u rezultate tih istraživanja jer su neki nosili visok rizik pristranosti, neki su rezultati bili kontradiktorni i općenito je bilo premalo dokaza da se isključe slučajno dobiveni nalazi. Većina istraživanja propustila je izvijestiti o samoprocjeni funkcije i kada su se djeca vratila svojim uobičajenim aktivnostima.

Usporedba kirurških i nekirurških postupaka

Dokazi niske kvalitete (jedno istraživanje, 101 dijete) pokazali su da djeca imaju podjednako dobru funkciju dvije godine nakon operacije s izvanjskom fiksacijom u usporedbi s gipsanim kalupom. Ostala tri rada nisu spominjala taj ishod. Postojali su dokazi umjerene kvalitete (četiri istraživanja, 264 djeteta u dobi od 4 do 12 godina, praćena od 3 do 24 mjeseca) da je, u usporedbi s nekirurškim liječenjem, kirurški pristup smanjio rizik lošeg srašćivanja ulomaka kosti (pri čemu noga ostane izobličena). Međutim, dokazi slabe kvalitete (četiri istraživanja) upućivali su da kirurgija donosi ozbiljnije komplikacije poput infekcija nakon zahvata. Postojao je i dokaz slabe kvalitete (jedno istraživanje, 46 djece) da je više roditelja bilo zadovoljno kirurškim liječenjem koje je rabilo nutarnji čavao nego s onim s rastezanjem nakon kojega je stavljan gipsani kalup, te da je kirurški pristup skratio vrijeme izostanka iz škole.

Usporedba različitih nekirurških postupaka liječenja

Dokazi vrlo niske kvalitete znače da smo jako nesigurni jesu li se stope nepravilna srašćivanja ulomaka kosti razlikovale između djece liječene trenutnim postavljanjem gipsanog kalupa i one kojima je primijenjeno rastezanja pa gipsani kalup (jedno istraživanje, 42 djeteta), odnosno između djece u kojih je primijenjeno rastezanje nakon koje je postavljena funkcionalna ortoza (kopča ili gips koji donekle dopuštaju kretanje) ili gips (jedno istraživanje, 43 djece). Ista dvojba tiče se pitanja razlikuje li se funkcija ili neželjene popratne pojave između mlađe djece (dvije do sedam godina) kojima je imobilizirana jedna noga i onih koji su gips imala na obje noge (jedno istraživanje, 52 djece). Međutim, čini se da je gips na jednoj nozi lakši za roditeljsku njegu i ugodniji za dijete.

Usporedba različitih kirurških postupaka liječenja

Dokazi vrlo niske kvalitete znače da kod autora sustavnog pregleda ne mogu biti sigurni jesu li se stope nepravilna srašćivanja ulomaka kosti, ozbiljni neželjeni popratni događaji, vrijeme do povratka u školu i zadovoljstvo roditelja stvarno razlikovali u djece čiji su prijelomi fiksirani s pomoću nutarnjih čavala ili izvanjskom fiksacijom (jedno istraživanje, 19 djece). Isto vrijedi za stope ozbiljnih neželjenih popratnih događaja i vrijeme potrebno da dijete povrati svoju punu težinu u djece koja su liječena dinamičnom (manje krutom) ili statičnom izvanjskom fiksacijom (jedno istraživanje, 52 djece). Dokazi vrlo niske kvalitete (jedno istraživanje, 47 djece) znače da nije poznato razlikuju li se doista neprimjereno srašćivanje ulomaka kosti, ozbiljni neželjeni popratni događaji i vrijeme do povratka na punu težinu između postavljanja intramedularnih čavala i submuskularnog postavljanja pločica. No, čini se da susljedno odstranjenje pločica pričinja više poteškoća.

Zaključci

Ovaj je Cochrane sustavni pregled našao da dokazi nisu dostatni da bi se zaključilo razlikuju li se dugoročne funkcije između kirurškog i konzervativnog liječenja prijeloma bedrene kosti u djece u dobi od 4 do 12 godina. Pregled je našao da je kirurški pristup pratilo manje neprimjerenih srašćivanja koštanih ulomaka ali on je povećavao rizik ozbiljnih neželjenih popratnih događaja poput infekcija. Moguće je da postavljanje nutarnjih čavala skraćuje vrijeme oporavka.

Progled je također našao da ne postoje dostatno kvalitetni dokazi is studija usporedbe različitih nekirurških postupaka liječenja da bi se jasno pokazalo da je neki postupak bolji od drugih. Isto vrijedi i za usporedbe različitih kirurških postupaka.