Gušterača (pankreas) je žlijezda smještena u trbuhu iza želuca, blizu početnog dijela tankog crijeva. Ta žlijezda proizvodi probavne enzime, koji se zatim izlučuju u tanko crijevo, a uz to stvara i hormone kao što su inzulin i glukagon, koji se izlučuju u krv. Akutna upala gušterače (akutni pankreatitis) je nagli nastanak upale gušterače. Nastaje kad se probavni sokovi aktiviraju unutar gušterače, što dovodi do naticanje, krvarenja i oštećenja gušterače i njenih krvnih žila. Radi se o vrlo ozbiljnoj bolesti koja može uzrokovati niz zdravstvenih problema. Česti simptom akutnog pankreatitisa je intenzivna bol u gornjem dijelu trbuha, kao i mučnina i povraćanje. Terapija obično uključuje boravak u bolnici i primanje tekućine, antibiotika i lijekova za ublažavanje boli koji se često daju putem infuzije.

Ukoliko je bol intenzivna, daje se barem jedna vrsta lijekova protiv boli (npr. paracetamol, protuupalni nesteroidni lijekovi, opioidi). Opioidi, kao što su morfij i njegovi derivati, često se koriste za ublažavanje boli kod akutnog pankreatitisa, a bez čvrstih dokaza o njihovoj djelotvornosti i sigurnosti. Moguće je da ti lijekovi mogu prekriti određene znakove bolesti, kao i da mogu pojačati bol zbog izazivanja grčeva. Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda bio je analizirati je li uporaba opioida prikladna za ublažavanje boli u trbuhu kod akutnog pankreatitisa.

Pretražene su elektroničke baze podataka kako bi se našle studije objavljene do lipnja 2013. Uključeno je 5 randomiziranih kontroliranih pokusa s ukupno 227 ispitanika. Opioidi istraženi u tim pokusima bili su buprenorfin, petidin, pentazocin, fentanil i morfij.

Kod bolesnika kojima je trebalo dodatno ublažavanje boli, kombinirana analiza djelovanja opioida (pentazocin i morfij) pokazala je da ti lijekovi mogu značajno ublažiti bol u usporedbi s ne-opioidnim terapijama. Dva su ispitivanja pokazala da su buprenorfin i pentazocin djelotvorniji nego prokain. Međutim, u te podatke ne možemo se mnogo pouzdati jer su te studije imale niz ograničenja, a broj pronađenih studija i broj ispitanika u njima bio je malen. Nisu opisane ozbiljne ili smrtonosne nuspojave ispitivanih lijekova. Od svih studija opisana je samo jedna smrt, i to u skupni koja je primala lokalni anestetik prokain.

Dokazi koje trenutno imamo na raspolaganju pokazuju da opioidi mogu biti prikladna terapija i da mogu imati prednost u odnosu na druge lijekove za pacijente kojima treba dodatno ublažavanje boli. Nije utvrđena jasna razlika između rizika od komplikacija pankreatitisa ili rizika ozbiljnih nuspojava između opioida i drugih vrsta liječenja boli. Međutim, rezultate ovog sustavnog pregleda ograničava manjak informacija zbog kojih nije moguće u potpunosti ocijeniti kvalitetu uključenih studija, kao i način na koji su mjereni važni rezultati, a isto tako zbog malog broja ispitanika uključenih u te studije.