Ovisnost o opioidima povezana je s društvenim problemima i javnim zdravljem. Posebni rizik nosi ubrizgavanje opioida, ne samo zbog bržeg razvitka ovisnosti tim putem primjene nego i zbog povećanog rizika od zaraznih bolesti, zdravstvenih problema i smrti od predoziranja. Barem tri četvrtine svjetskih ovisnika o opioidima koriste heroin.

Zamjenska (supstitucijska) terapija opioidima uključuje propisivanje opioida kako bi zamijenili ulični heroin ili druge opioide. To je dugoročna terapija koja je pokazala smanjenje injiciranja uličnog heroina i smrtnosti te prijenos krvno prenosivih virusa i smanjuje sudjelovanje ovisnika u kriminalnim aktivnostima.

Lijekovi u terapiji održavanja, koja je učinkovita u zadržavanju ljudi u terapiji i potiskivanju korištenja heroina, uključuju metadon, buprenorfin i diacetilmorfin (heroin), samostalno ili u kombinaciji s psihosocijalnom terapijom. Kako bi se povećala raznovrsnost dostupnih terapijskih mogućnosti, važno je utvrditi korist od svake pojedine intervencije. Sporo otpuštajući oralni morfin (SROM) daje se jednom dnevno i predlaže se kao terapija osobama koje ne podnose metadon ili koji slabo reagiraju na druge dostupne održavajuće terapije.

Ovaj Cochrane sustasvni pregled nije pronašao dovoljno dokaza koji podržavaju učinkovitost SROM za terapiju održavanja. Samo su tri randomizirane studije koje su uključivale 195 ispitanika zadovoljile kriterije uključenja u sustavni pregled literature. Zaključci dvije studije upućuju na moguće smanjenje korištenja opioida kod osoba koje su primale SROM. U drugoj studiji, upotreba SROM je povezana s manje depresivnih simptoma. Zadržavanje u terapijskom programu nije bilo ništa drugačije između uspoređivanih terapijskih intervencija. Nuspojave su bile češće u osoba koje su uzimale SROM nego onih koji su uzimali buprenorfin ili metadon, uključujući grčeve u trbuhu, glavobolju, zubobolju, konstipaciju, povraćanje i nesanicu.

Studije su imale mali broj sudionika, kratko vrijeme praćenja i bile su osmišljene tako da odgovore na drugačija pitanja. Sveukupno, kvaliteta dokaza može se procijeniti kao niska.