Dosadašnje spoznaje

Melanom in situ (MIS) je najraniji stadij melanoma. Incidencija MIS se povećala tijekom zadnja dva desetljeća. Lentigo maligna (LM) je podtip preinvazivnog melanoma povezan s dugotrajnim izlaganjem ultraljubičastom zračenju, koji prvenstveno zahvaća glavu i vrat. Čini 79% do 83% svih MIS tumora. Često se prepoznaje sa zakašnjenjem.

Istraživačko pitanje

Kakvi su učinci kirurškog i ne-kirurškog liječenja MIS, uključujući LM?

Značajke istraživanja

Pronađeno je jedno randomizirano kontrolirano kliničko ispitivanje ne-kirurškog liječenja 90 ljudi sa LM: 44 ih je liječeno imiquimodom u obliku kreme plus tazarotenom u obliku gela, dok ih je 46 liječeno imiquimodom u obliku kreme kroz 3 mjeseca; te intervencije su zatim popraćene kirurškim odstranjenjem u stadijima nakon 2 mjeseca. Nije nađen niti jedan kontrolirani pokus kirurškog liječenja.

Ključni rezultati

Kod onih koji su liječeni imiquimodom i tazarotenom, 66% je imalo potpuni odgovor nakon 5 mjeseci u usporedbi sa 59% onih koji su liječeni samo imiquimodom. Dodatak tazarotena imiquimodu nije doveo do klinički boljeg odgovora, i ljudi u toj grupi su imali jaču upalu. U toj je grupi bilo i više ispitanika koji nisu završili studiju zbog nuspojava.

Kvaliteta dokaza

Kvaliteta dokaza je bila niska. Što se tiče liječenja MIS, kirurške intervencije s ciljem kirurškog odstranjenja tumora bez tumorskih stanica na rubovima postupci su koji se najčešće preporučuju. Dokazi ne podupiru korištenje ne-kirurških intervencija u odabranim slučajevima (to jest, u starijih osoba kod kojih postoje razlozi zbog kojih se ne mogu primijeniti kirurški zahvati). Ipak, klinički centri bi ih mogli razmotriti kada postoji iskustvo s ovakvim liječenjem, te kada se može poduzeti detaljno i prikladno praćenje.

Što se tiče liječenja LM, kirurške intervencije ostaju dostupno liječenje koje se najčešće preporučuje. Dokazi ne podupiru korištenje ne-kirurških intervencija, poput imiquimoda, kao jedine terapije u većine slučajeva. Moglo bi ih se razmotriti samo u odabranim slučajevima i u kliničkim centrima s iskustvom. Dosadašnji dokazi ne podupiru korištenje imiquimoda kao neoadjuvantne (odnosno, prije operacije) terapije, ali opravdavaju daljnja istraživanja kako bi se procijenilo bi li korištenje nakon operacije moglo umanjiti vraćanje bolesti, te bi li korištenje prije operacija tumora koji su veliki ili se nalaze na nezgodnom mjestu moglo pomoći da se postigne manji kirurški zahvat. Dokazi ne podupiru dodatak tazarotena imiquimodu kao neoadjuvantnu terapiju.